Sv. Terezija Avilska, djevica i crkvena naučiteljica
Ništa neka te ne straši, ništa ne uznemiruje. Sve prolazi. Samo Bog ostaje isti. Tko je strpljiv sve postiže. Tko ima Boga ima sve. Jedino Bog dostaje.
Kroz povijest Crkve bilo je puno žena velikih umnih sposobnosti koje su svojim životom i obnoviteljskim djelima mijenjale duh u Crkvi i društvu. Jedna od njih je sv. Terezija Avilska, prva naučiteljica Crkve, mističarka i obnoviteljica Karmelskoga reda. Rođena je 28. ožujka 1515. godine u španjolskoj pokrajini Avili u obitelji koja je podigla 11-ero djece. Još kao djevojčica željela je što brže doći u nebo. Kada je čula da muslimani ubijaju kršćane zbog vjere, sa sedam je godina s bratom pobjegla od kuće u želji da i ona podnese mučeničku smrt. Nakon smrti majke, otac ju je dao na odgoj sestrama augustinkama.
Terezija je u samostanu čitala pisma sv. Jeronima. U karmelićanski samostan u Avili ušla je 1535. godine. Svoj je poziv shvatila vrlo ozbiljno i s velikom je upornošću nadvladavala bolest i teške duševne kušnje. Nastojala se osloboditi vezanosti uz zemaljske želje i naći put duhovnog savršenstva. U svom mističnom životu imala je puno viđenja. Napisala je brojne knjige u kojima je opisala stanja duše na putu sjedinjenja s Bogom. Njezina djela poput ‘Moj život’, ‘Put k savršenosti’ i ‘Zamak duše’ spadaju u sam vrh kršćanske mistike i duhovnosti. Nitko prije, a ni poslije Terezije nije tako opširno i jasno prikazao područje mistike.
Zajedno sa sv. Ivanom od Križa, Terezija je provela reformu karmelićanskog reda. Iako su stroža pravila izazvala suprotstavljanja i napade, papa je dekretom podupro Terezijino djelo. Obilazila je samostane po Španjolskoj, propovijedala i pisala pisma. Vjerovala je da je odlučujuće oružje jedino molitva jer iz nje i druga sredstva dobivaju svoju jakost. Zato je u borbi za Krista i Crkvu osnivala samostane u kojima će njezine sestre moliti i na taj način za kraljevstvo se Božje boriti. Do smrti 1582. godine osnovala je 30 samostana. Kada je nakon 20 godina njezino tijelo bilo iskopano, bilo je posve neoštećeno. Blaženom ju je 1614. proglasio papa Pavao V, svetom 1622. papa Grgur XV, a crkvenom naučiteljicom 1970. papa Pavao VI. Zaštitnica je Španjolske, španjolske vojske i bolesnika. Bosonoge karmelićanke su najstroži ženski red. Kada djevojka jednom uđe u samostan, život provodi u molitvi, razmatranjima i tišini i nikada više ne izlazi iz njega. Karmelićanke je u Hrvatsku doveo blaženi kardinal Alojzije Stepinac.
Misli sv. Terezije Avilske
Tko ima uza se Isusa kao prijatelja i plemenita vojskovođu, sve može podnijeti. On nam pomaže i jača nas. Nikada nas ne ostavlja. On je pravi i iskreni prijatelj. Vidim jasno: ako želimo ugoditi Bogu i postići velike milosti od njega, Bog hoće da to bude po presvetom čovještvu Krista koji je omilio Božjem veličanstvu… Stoga ne tražite drugog puta… Ovim se putem ide sigurno. Po ovome našem Gospodinu dolaze sva dobra. On će nas poučiti. Budemo li motrili njegov život, nećemo naći bolji i savršeniji primjer za nasljedovanje.
Ništa neka te ne straši, ništa ne uznemiruje. Sve prolazi. Samo Bog ostaje isti. Tko je strpljiv sve postiže. Tko ima Boga ima sve. Jedino Bog dostaje.
Sveti Franjo Asiški
Sveti Franjo rođen je u talijanskome gradu Asizu, oko godine 1182. kao sin Pietra Bernardonea i Madonne Pica. Ime Francesco dobio je zbog toga što mu je otac puno poslovao s Francuskom. Pietro Bernardone bio je uspješan trgovac suknom i pripadnik talijanskoga poslovnog sloja koji se u srednjevjekovnoj Italiji nalazio u usponu te je svojoj obitelji omogućio prilično ugodan život. Sanjao je o tome kako će Franjo nastaviti obiteljski posao i uzdići se na visoki položaj u njihovome gradu. Stoga je oduševljeno opremio Franju opremom potrebnom za služenje u vojsci i za odlazak u rat.
Franjina je vojna karijera bila kratka vijeka, jer je uskoro zarobljen te je gotovo godinu dana proveo kao ratni zarobljenik. Vratio se u Asiz vrlo slab, ali i kao promijenjen čovjek. Prisilna ga je samoća navela na postavljanje pitanja o vlastitoj budućnosti, kojima se nastavio baviti i za oporavka kod kuće. Jednoga se dana godine 1205. zaustavio kako bi razmislio i pomolio se u trošnoj kapeli sv. Damjana, na putu koji se spušta iz Asiza. Ondje je u mističnome iskustvu čuo kako mu Krist progovara s Križa: “Franjo, pođi popraviti moju kuću, jer vidiš kako se ruši!” On je taj poziv shvatio doslovce te stao obnavljati samu zgradu u kojoj se molio. Takvo ponašanje naišlo je na neodobravanje njegova oca, koje se potom pretvorilo u bijes, kada je Franjo prodao očevo sukno kako bi došao do sredstava za neophodne popravke. Kada ga je otac odvukao pred biskupa, Franjo je izjavio kako mu je jedini Otac Bog te se povjerio u biskupove ruke.
Takvo neobično ponašanje toga omiljena asiškoga sina izazvalo je brojne podsmjehe i izrugivanja. No, jednako je tako privuklo i druge iz grada i iz susjednoga područja, koji su cijenili ono što je ovaj plemeniti mladić pokušavao učiniti. Pridružili su mu se u popravljanju crkava i polako shvatili kako bi se njihova služba trebala proširiti i na osobe s osobitim potrebama, poput gubavaca, prepuštenih sebi samima.
Kako je družina brojčano rasla, Franjo je mudro spoznao kako su brojne takve skupine otpale od Crkve i predale se krivovjernim naucima. Stoga se 1210. sa svojim sljedbenicima zaputio u Rim, kako bi od Pape zatražio odobrenje za jednostavni način života na koji su se odlučili. Papa je također imao svoje dvojbe, no predaja kaže kako je jedan san papi Inocentu III. pomogao shvatiti kako je takav način života doslovno nasljedovanje evanđelja i kako će Franjo biti “potporanj” čitavoj Crkvi.
Tako je način života što ga je Franjo osmislio godine 1210. primio usmeno Papino odobrenje. Već je iduće godine došlo do nevjerojatna rasta, kada su se doslovce tisuće muškaraca i žena pridruživale pokretu, još za Franjina života.
Franjo i njegova braća u malim su skupinama putovali i propovijedali pokoru, a svima koje bi susretali željeli su “mir i dobro” i naviještali im Radosnu vijest Isusa Krista. Nakon određenog vremena bi se vraćali na utvrđeno mjesto moliti, razmjenjivati iskustva i obnavljati odabrani način življenja. U početnom su razdoblju postojale i poneke misijske inicijative, tako da je Franjo otišao i propovijedati pred sultanom s Istoka. To je razdoblje Redu donijelo i prve mučenike, poput sv. Berarda i njegovih drugova, koji su stradali u Maroku. Upravo je to iskustvo poslužilo kao nadahnuće sv. Antunu Padovanskome da se pridruži fratrima.
Veoma je rano Klara, mlada djevojka iz imućne asiške obitelji, također odlučila nasljedovati ovakav način života, u čemu ju je Franjo podržao. Klara i njezine sestre dobile su obnovljenu kapelu sv. Damjana, kako bi ondje provodile život u razmatranju. To je postao Drugi red svetoga Franje, poznat pod nazivom klarise. Naposljetku, prepoznavši kako brojni muškarci i žene s obiteljskim obvezama žele živjeti određene vidove franjevačkoga života, Franjo je napisao drugo Pravilo za one koji pripadaju Trećem redu svetoga Franje, odnosno Franjevačkom svjetovnom redu. Ti su se načini života zadržali sve do 21. stoljeća.
Mnogi su vidovi Franjina života dobro poznati. Franjo je želio da svi iskuse Božju ljubav koju je on očitovao poslavši Svoga Sina na svijet te je izradio ono što je poznato kao prve božićne jaslice, godine 1223. u gradu Greccio, kako bi zajednica stekla bolju predodžbu o betlehemskome čudu. Godine 1224. moleći na brdu La Verna, Franjo je primio biljege muke Gospodnje na rukama, nogama i na boku, što predstavlja čudo poznato pod nazivom “stigme”. Svoju je ljubav prema svemu stvorenome Franjo 1225. pretočio u “Pjesmu stvorova”, prepoznajući u njoj Božju dobrotu u “bratu Suncu”, “bratu Mjesecu” i čitavoj prirodi.
Franjin se ovozemaljski život okončao uvečer 3. listopada 1226. Nakon velikoga trpljenja, zatražio je da ga polože na golo tlo pred crkvicom svete Marije Anđeoske, ispod asiškoga brda. Ondje je svoju dušu predao Nebeskom Ocu. Franjo je proglašen svetim samo dvije godine kasnije, 1228. te su iste godine započeli radovi na izgradnji njegova groba u Asizu. Godine 1230. zemni ostaci sv. Franje preneseni su u crkvu danas u svijetu poznatu kao Bazilika sv. Franje. Ona je postala jednim od najpopularnijih hodočasničkih odredišta na svijetu, a posjetili su je brojni pape, uključujući i papu Ivana Pavla II.
SV. TEREZIJA OD DJETETA ISUSA POZNATIJA KAO MALA TEREZIJA
1. listopada Crkva slavi spomendan sv. Tereije od Djeteta Isusa.
Život svete Male Terezije, odnosno svete Terezije od Djeteta Isusa, kako joj je bilo redovničko ime, svraća nam pozornost na mnoge “bitne sitnice” čijih važnosti nismo uvijek dovoljno svjesni. Njezin je život tako, između ostaloga, vrlo nadahnjujući po tome što nam u pamet priziva važnost iskrene bračne ljubavi i istinskog roditeljskog odgoja, onih koji svoj temelj imaju u stalnom predavanju Bogu, potom po tome što nam svjedoči ljepotu “obične vjere”, one koja ne stremi za senzacionalnošću, objavama i čudesima, nego naprotiv počiva u dubokoj zahvalnosti u najobičnijim stvarima, skreće nam pozornost na važnost poniznosti u životu svakoga istinskoga kršćanina, i svjedoči nam o snazi i veličini dobrovoljnoga trpljenja i predanja svih životnih nedaća u Božje ruke.
Tako, prije svega, valja istaknuti značajnu, a vjerojatno i presudnu ulogu roditelja svete Terezije od Djeteta Isusa, jer da oni nisu živjeli svoj život stalnog predanja Bogu i odgajanja djece u bogobojaznosti, možda ni sveta Mala Terezija ne bi nikada stigla do vijenca nebeske slave. Njezin otac – sveti Louis Martin, i njezina majka – sveta Zélie, prvi su bračni par koji je proglašen svetim u Katoličkoj Crkvi, a svetim ih je proglasio papa Franjo 18. listopada 2015. god. Louis je bio draguljar, a Zélie čipkarica, oboje spremni živjeti redovničkim životom, ali taj poziv nisu uspjeli ostvariti zbog vrlo krhkog zdravlja. Upoznali su se već u zrelim godinama, odnosno Louisu je bilo 35, a Zélie 27, a svoje su bračne zavjete zapečatili nakon svega tri mjeseca poznanstva.
Naumili su živjeti i u braku djevičanski, no na nagovor ispovjednika od toga su odustali i u narednim godinama blagoslovljeni su s devetero djece, od kojih su sve kćeri – njih pet, postale redovnice, a jedna od njih – Marie-Françoise-Thérèse Martin, odnosno Mala Terezija, postala je i svetica. Njihov nam primjer tako svjedoči iznimnu ljepotu i snagu istinskog bračnog zajedništva, kao i nezamjenjivost roditeljske uloge u dobrom odgoju, napose vjerskom. Vrijednosti su to koje se stavljaju svim katoličkim supružnicima kao poseban uzor.
Sveta Terezija od Djeteta Isusa obično se sama nazivala Isusov cvjetić ili Mali cvijet, htijući time istaknuti svoju posvemašnju podređenost Isusu, nedostatnost, malenost i predanost, osobine koje današnji naraštaji niti cijene niti traže, a one su koje daju snagu osobi, obitelji, župi i društvu, a uz to nas izravno vode u Božji zagrljaj.
Rođena je 2. siječnja 1873. god. u gradu Alansonu (franc. Alençon) na sjeverozapadu Francuske, a nakon što joj je umrla majka 1877. god., kad je imala svega četiri godine, postala je još nježnija i ona koja je i svoje patnje i svoje nade predavala u Isusovo naručje. Naravno, u ljepoti njezina sazrijevanja iznimnu je ulogu imala i starija sestra Paulina, koja je, stjecajem okolnosti, morala preuzeti majčinu ulogu.
Kao djevojčicu od sedam ili osam godina dali su ju na školovanje kod sestara benediktinki u ne tako daleki Lisieux, a redovnički ju je poziv toliko oduševio da je i sama u vrlo mladim danima postala karmelićanka samostana u Lisieuxu, slijedeći tako put svojih četiriju starijih sestara.
Njezin je životni put ostavio bitnog traga, tako da je s jedne strane bila vrlo zahvalna, jednostavna, pobožna, ponizna, ona koja je na poseban način osjećala Isusovu blizinu, ali je istovremeno bila i vrlo osamljena i nezadovoljna svojom duhovnošću, zbog čega je vrlo patila i izrazito teško proživljavala vrijeme duhovne suhoće i vjerske kušnje.
Bila je izrazito krhkoga zdravlja pa joj je poglavarica zbog toga zabranila da posti, a kako je njezino intenzivno življenje iznimne povezanosti s Isusom svima bilo vidljivo, naložila joj je da bilježi svoja sjećanja i svoja razmišljanja. Tako su i nastali njezini poznati autobiografski zapisi – Povijest jedne duše, koji svjedoče o tome da je sveta Mala Terezija samo htjela biti ponizna Isusova službenica, njegov cvjetić koji je nastojao sve što čini činiti tako da bude na korist malim dušama i na njihovo spasenje, kako je voljela nazivati one koji su, poput nje, težili takvoj posebnoj jednostavnosti i poniznosti.
U tom je smislu sveta Terezija od Djeteta Isusa odudarala od dotadašnje duhovnosti, unutar koje su se posebno cijenila čudesa i mističnost, nego je uvijek naglašavala važnost “obične vjere”, one koja se ne će oslanjati na emocije, nego će svoju snagu crpiti iz čiste ljubavi prema Kristu i ljudima. Imala je i sama jedno mistično iskustvo, ali ono joj je pomoglo samo da se još više učvrsti u zacrtanom malom putu, putu kontemplacije i podnošenja žrtve za dobro drugih, a napose za njihovo spasenje.
Te su njezine osobine one koje su u današnjem društvu, pa i Crkvi, bitno zanemarene, tako da nam je sveta Mala Terezija i po tome veliki uzor i poticaj da idemo njezinim stopama, onima koje vode stazama djetinjeg predanja Isusu ravno u njegov zagrljaj.
Umrla je u Lisieuxu 30. rujna 1897. od tuberkuloze, sa svega 24 godine, ali koje je vrlo intenzivno proživjela, bivajući svjesna činjenice da je svaki trenutak koji je protekao onaj koji se ne može nadoknaditi. Papa Pio XI. proglasio ju je blaženom 1923., a svetom dvije godine poslije, dok ju je sveti papa Ivan Pavao II. 1997. god. proglasio crkvenom naučiteljicom. Štuje se kao zaštitnica Francuske, cvjećara, bolesnika, posebno onih koji boluju od tuberkuloze, kao i djece bez roditelja. Spomendan joj se slavi 1. listopada.
Sve što je činila i sve što je proživljavala sveta Mala Terezija svjedoči o posebnoj vezi siromašnih duhom s njihovim najvećim prijateljem – Isusom, a to je ono što bi nam svima trebalo biti na pameti kao snažan poticaj za koji vrijedi sve svoje snage ulagati od jutra kad se budimo do večeri kad liježemo.
Preuzeto s: vjeraidjela.com
Listopadske pobožnosti
U mjesecu listopadu katolici diljem svijeta mole krunicu. Izgovarajaći molitve „Zdravo Marijo“ razmišljamo o otajstvu Isusovog života, smrti, uskrsnuća i posebnih svjetlosnih trenutaka iz Isusovog života.
U ovim bremenitim vremenima pandemije, strahovitog rata u Ukrajini i drugim krajevima svijeta, nemira i klimatskih promjena pozvani smo podignuti svoje oči nebu i zavapiti Gospodinu da po zagovoru svoje majke Marije bdije nad svojim stvorenjima i da mu daruje novo srce mira ljubavi i pravednosti. Srce koje će u svakom čovjeku bez obzira na njegovu vjeru, narodnost ili rasu prepoznati sestru i brata.
Neka nam Marija bude uzor i zagovornica.
Krunica ti je u rukama. Uzmi križ krunice, poljubi ga i prekriži se uz riječi:
U Ime Oca i Sina † i Duha Svetoga.
Prikaži potom Bogu molitvu krunice ovim riječima:
Isuse, to je za tvoju ljubav, za obraćenje grešnika i kao naknada za uvrede koje se nanose Bezgrešnom Srcu Marijinu.
Još zadrži križić u ruci pa moli:
APOSTOLSKO VJEROVANJE
Vjerujem u Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje. I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega, koji je začet po Duhu Svetom, rođen od Marije Djevice, mučen pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan; sašao nad pakao, treći dan uskrsnuo od mrtvih; uzašao na nebesa, sjedi o desnu Boga Oca svemogućega; odonud će doći suditi žive i mrtve. Vjerujem u Duha Svetoga, svetu Crkvu katoličku, općinstvo svetih, oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela, i život vječni. Amen.
Potom na prvo zrno moli:
Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime Tvoje. Dođi kraljevstvo Tvoje. Budi volja Tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas. I otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim. I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Amen.
Na tri nova zrna moli:
Zdravo Marijo milosti puna Gospodin s tobom, blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje Isus – koji neka nam umnoži vjeru. Sveta Marijo Majko Božja moli za nas grešnike, sada i na času smrti naše. Amen.
I tako na drugo, pa na treće zrno uz nove zazive:
2. – koji neka nam učvrsti ufanje
3. – koji neka nam usavrši ljubav
Potom moli:
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen.
i dodaj:
Moj Isuse, oprosti nam naše grijehe, očuvaj nas od paklenoga ognja, dovedi u raj sve duše, osobito one, kojima je najpotrebnije tvoje milosrđe.
Na slijedeće zrno moli Očenaš a potom deset Zdravomarija.
Četiri su velika otajstva krunice
koja obuhvaæaju život Isusa i Marije:
Radosna otajstva, Otajstva svjetla, Žalosna otajstva, Slavna otajstva.
Nakon Zdravo Marije nadodaješ zazive prema otajstvu koje moliš.
† † †
RADOSNA OTAJSTVA
ponedjeljkom i subotom
1. Koga si Djevice po Duhu Svetom začela
2. Koga si Djevice Elizabeti u pohode nosila
3. Koga si Djevice rodila
4. Koga si Djevice u hramu prikazala
5. Koga si Djevice u hramu našla
† † †
OTAJSTVA SVJETLA
četvrtkom
1. Koji je na rijeci Jordanu kršten bio.
2. Koji nam se na svadbi u Kani objavio.
3. Koji nam je kraljevstvo Božje navijestio i na obraćenje nas pozvao.
4. Koji se na gori preobrazio i svoju nam slavu objavio.
5. Koji nam se u otajstvu euharistije darovao.
† † †
ŽALOSNA OTAJSTVA
utorkom i petkom
1. Koji se za nas krvlju znojio
2. Koji je za nas bičevan bio
3. Koji je za nas trnjem okrunjen bio
4. Koji je za nas teški križ nosio
5. Koji je za nas raspet bio
† † †
SLAVNA OTAJSTVA
srijedom i nedjeljom
1. Koji je od mrtvih uskrsnuo
2. Koji je na nebo uzašao
3. Koji je Duha Svetoga poslao
4. Koji je tebe Djevice na nebo uzeo
5. Koji je tebe Djevice na nebu okrunio
Svaku deseticu zaključuješ molitvom:
Moj Isuse oprosti nam naše grijehe, očuvaj nas od paklenoga ognja, dovedi u raj sve duše, osobito one, kojima je najpotrebnije tvoje milosrđe.
Kod molitve krunice za pokojne mjesto Slava Ocu… moli se:
Pokoj vječni, daruj im Gospodine i svjetlost vječna svijetlila njima.
Počivali u miru Božjem. Amen.
Na kraju krunice molimo:
Zdravo Kraljice
Zdravo Kraljice, Majko milosrđa,
živote, slasti i ufanje naše, zdravo!
K tebi vapimo prognani sinovi Evini.
K tebi uzdišemo tugujući i plačući u ovoj suznoj dolini.
Svrni, dakle, zagovornice naša,
one svoje milostive oči na nas,
te nam poslije ovoga progonstva pokaži Isusa,
blagoslovljeni plod utrobe svoje.
O blaga, o mila, o slatka Djevice Marijo!
i(li)
Moli za nas, Kraljice svete krunice.
Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
Pomolimo se:
Bože, tvoj je jedinorođeni Sin svojim životom, smrću i uskrsnućem dare nam pripravio vječnoga spasenja; podaj, molimo te, da se mi, koji ova otajstva svetom krunicom Blažene Djevice Marije razmišljamo, ugledamo u ono što sadržavaju, a postignemo ono što obećavaju. Po istom Kristu Gospodinu našemu. Amen
Anđeoski pozdrav
P. Anđeo Gospodnji navijestio Mariji.
O. I ona je začela po Duhu Svetom.
Zdravo Marijo…
P. Evo službenice Gospodnje.
O. Neka mi bude po riječi tvojoj.
Zdravo Marijo…
P. I Riječ je tijelom postala.
O. I prebivala medu nama.
Zdravo Marijo…
P. Moli za nas, sveta Bogorodice.
O. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
Pomolimo se! Milost svoju, molimo te, Gospodine, ulij u duše naše da mi, koji smo po anđelovu navještenju spoznali utjelovljenje Krista, tvoga Sina, po muci njegovoj i križu k slavi uskrsnuća budemo privedeni. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Slava Ocu… (tri puta).
LITANIJE LAURETANSKE
Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!
Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!
Oče nebeski, Bože, smiluj nam se!
Sine, otkupitelja svijeta, Bože, smiluj nam se!
Duše Sveti, Bože, smiluj nam se!
Sveto Trojstvo jedan, Bože, smiluj nam se!
Sveta Marijo, moli za nas!
Sveta Bogorodice,moli za nas!
Sveta Djevo Djevica, moli za nas!
Majko Kristova, moli za nas!
Majko Crkve, moli za nas!
Majko Božje milosti, moli za nas!
Majko prebistra, moli za nas!
Majko prečista, moli za nas!
Majko neoskvrnjena, moli za nas!
Majko nepovrijeđena, moli za nas!
Majko ljubezna, moli za nas!
Majko divna, moli za nas!
Majko dobroga savjeta, moli za nas!
Majko Stvoriteljeva, moli za nas!
Majko Spasiteljeva, moli za nas!
Djevice premudra, moli za nas!
Djevice časna, moli za nas!
Djevice hvale dostojna, moli za nas!
Djevice moguća, moli za nas!
Djevice milostiva, moli za nas!
Djevice vjerna, moli za nas!
Ogledalo pravde, moli za nas!
Prijestolje mudrosti, moli za nas!
Uzroče naše radosti, moli za nas!
Posudo duhovna, moli za nas!
Posudo poštovana, moli za nas!
Posudo uzorne pobožnosti, moli za nas!
Ružo otajstvena, moli za nas!
Tornju Davidov, moli za nas!
Tornju bjelokosni, moli za nas!
Kućo zlatna, moli za nas!
Škrinjo zavjetna, moli za nas!
Vrata nebeska, moli za nas!
Zvijezdo jutarnja, moli za nas!
Zdravlje bolesnih, moli za nas!
Utočište grješnika, moli za nas!
Utjeho žalosnih, moli za nas!
Pomoćnice kršćana, Moli za nas!
Kraljice anđela, moli za nas!
Kraljice patrijarha, moli za nas!
Kraljice proroka, moli za nas!
Kraljice apostola, moli za nas!
Kraljice mučenika, moli za nas!
Kraljice ispovjedalaca, moli za nas!
Kraljice djevica, moli za nas!
Kraljice svih svetih, moli za nas!
Kraljice bez grijeha istočnog začeta, moli za nas!
Kraljice na nebo uznesena, moli za nas!
Kraljice svete krunice, moli za nas!Kraljice mira, moli za nas!
Kraljice obitelji, moli za nas!
Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta,
oprosti nam Gospodine!
Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta,
usliši nas Gospodine!
Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta,
smiluj nam se Gospodine!
– Moli za nas sveta Bogorodice!
– Da dostojni postanemo obećanja Kristovih!
Pomolimo se! Dopusti nama slugama svojim, molimo te Gospodine Bože, da se neprestano radujemo duševnom i tjelesnom zdravlju i da se slavnim zagovorom Blažene Marije, vazda djevice, izbavimo od sadašnje žalosti i naužijemo vječne radosti! Po Kristu Gospodinu našemu! Amen!
Slika: Rad Kroativki naše zajednice
Sv. Jeronim, svećenik i crkveni naučitelj
Sv. Jeronim rođen je 340. godine u Stridonu, u Dalmaciji. Školu je pohađao u Rimu i ondje je kršten. Prigrlio je pokornički, asketski život, pošao na Istok i tamo je zaređen za svećenika. Vrativši se u Rim, postao je tajnik pape Damaza i ondje je započeo prevoditi Sveto pismo s izvornika na latinski jezik. Taj prijevod Biblije naziva se Vulgata (tj. popularni, pučki prijevod). Promicao je monaški, samostanski način života, te se nastanio u Betlehemu. Napisao je brojna djela, osobito tumačenja Svetoga pisma. Umro je u Betlehemu 420. godine. Njegov blagdan slavi se 30. rujna. Često se sv. Jeronim prikazuje s perom i knjigom kako radi u spilji.
Danas živi u legendi o lavu koji je ušetao u spilju dok je on radio. Lav je u šapi imao trn, a sv. Jeronim se odvažio i bez straha izvadio trn iz lavlje šape. Lav je izlazio noću da bi se nahranio, te se vraćao sv. Jeronimu kraj nogu. Zapravo je lav sv. Jeronimu služio kao pas.
Sv. Jeronim zaštitnik je cijele Dalmacije i Hrvatske provincije franjevaca konventualaca. Prvi zaštitnik Provincije bio je sv. Serafin, tj. sv. Franjo ranjeni, no tadašnja je uprava Reda tražila da ni jedna provincija u Redu ne nosi ime sv. Franje kao zaštitnika, osim Asiške. Stoga je za ondašnju provinciju Dalmatiae izabran sv. Jeronim Dalmatinac. Poznata je njegova molitva: “Parce mihi Domine quia Dalmata sum” – oprosti mi, Gospodine, jer sam Dalmatinac.
Preuzeto s portala: ofmconv.hr