Crkva sutra 24.lipnja slavi blagdan Rođenja sv. Ivana Krstitelja.

Sveti Ivan Krstitelj rođen je na čudesan način. Bio je dar svojim roditeljima Elizabeti i Zahariji koji su godinama živjeli bez potomstva i tek u poodmakloj životnoj dobi dobili sina. Uz njegovo začeće i rođenje vezani su čudesni znakovi. On je još u majčinoj utrobi pozdravio Spasitelja. Bio je prorok kojeg je Bog predodredio da navijesti Kristov dolazak i spasenje.

Uz ovaj blagdan vežu se lijepi i bogati narodni običaji. Ako zavirimo u škrinju naše kulturne baštine, naći ćemo prekrasan običaj paljenja vatre uoči Ivandana. Riječ je o običaju čiji korijeni sežu još u pretkršćansko razdoblje, no kroz stoljeća taj se običaj kristijanizirao i ustalio u katoličkom pobožnom puku.

U našem narodu se krijes još naziva i kres, kris (Slavonija), kries (Zagorje), koleda, svitnjak (Dalmacija).

Staro etimološko značenje riječi je praslavensko i ne označava krijes kao vatru nego dan ljetnog suncostaja (21.lipanj) odnosno obrata, kada je dan najduži u godini, a noć najkraća.

Krijesovi su uvijek paljeni na raskrižjima, povišenim mjestima, ponegdje uz svaku kuću, ulicu ili zaselak. Uz krijes su se okupljali ljudi svih generacija, ali ponajprije mladež. Pjevali su krijesne pjesme i plesali kola. Ivanjske pjesme pjevale su se uz pratnju frula, gajdi i gusli.

U nekim dijelovima Dalmacije ivanjske je krijesove cijelu noć pratila zvonjava crkvenih zvona.

Kako je vatra dogorijevala, okupljena mladež preskakala je krijes i to često u parovima zbog vjerovanja da će tako sačuvati zdravlje i plodnost. Zbog ovog se vjerovanja drugog dana preko zgarišta prevodila stoka, a pepeo raznosio na obrađena polja.

Osim paljenja krijesa, na Ivanje su se vatre palile još i u obliku baklji (lučeva) napravljenih od  usitnjenog smrekovog, hrastovog ili drugog drveta. Tako su na području Požege, oko sela Velika, poznati “bakljari” koji su na Ivanje hodali i pjevali po brežuljcima mašući upaljenim bakljama, stvarajući tako čaroban noćni prizor leta krijesnica. U Podravini su bakljari poznati i  pod nazivom “ljilji”

Na  kraju svakako treba spomenuti i “ladovanje” koje je u mnogima krajevima bilo neizostavni dio ivanjskih svečanosti. Ladarice, kresovaljke, krisnice, ivančice su uz pjesmu i ples ophodile selo. Bila je to povorka od najčešće četiri do osam svečano odjevenih djevojčica, čije su  glave bile ukrašene vijencima od zelenila, cvijeća i žitnih klasova.

Ivanjske svečanosti obično su trajale po nekoliko dana. Bili su to dani slavljenja radosti, zdravlja, ljubavi i života. Neizostavan je bio i blagoslov krijesa uoči blagdana Rođenja sv. Ivana Krstitelja kojega možemo pronaći u Rimskom obredniku iz 1929. godine. (str.443-444)

Iz ovog kratkog pregleda samo jednog od mnogih običaja iz naše bogate kulturne baštine možemo zaključiti da je tradicija vrlo važna jer se njome čuvaju vrjednote i baština te vjera i kultura svog naroda.

Iako nismo u domovini, osvrnimo se večeras po okolnim brežuljcima u nadi da ćemo vidjeti poneki krijes (Johannisfeuer). Neka nas vatra ivanjske noći podsjeti na Ivanovu snagu kojom je naviještao Kristov dolazak.

Martina B. Geissler

Slika je s otoka Brača