Papa Franjo – Isusovac

Tko su isusovci?

Katolički red kojeg je osnovao baskijski plemić sv. Ignacije Lojolski(1491.-1556.) pod imenom Družba Isusova, a potvrdio ga je papa Pavao III(1540). Sveti Ignacije, osnivač reda rođen je upravo na današnji dan 31.srpnja 1491.

Prvotni cilj isusovaca bio je misionarski i pastoralni rad u duhu katoličke obnove, a kasnije odgojni i školski rad. Isusovci su imali vrlo važan i velik utjecaj u odgoju i obrazovanju hrvatskog naroda. Otvarali su i osnivali škole u mnogim hrvatskim gradovima poput Dubrovnika, Zagreba, Rijeke, Varaždina i Požege. U svojim kolegijima osnovali su i prve javne gimnazije u Hrvatskoj.

Gradnjom svojih zgrada i crkava uvodili su i promicali barokni stil, a velik doprinos dali su i hrvatskome jeziku. Prvu hrvatsku gramatiku napisao je isusovac Bartol Kašić.

Polazište isusovačkog nauka je unutarnja osobna obnova radi služenja bližnjemu i Crkvi koje je sveti Ignacije zacrtao u  Duhovnim vježbama, a proširio u Konstitucijama.

Družba Isusova danas je najbrojnija redovnička zajednica, s oko 20 tisuća članova koji djeluju na svim kontinentima i upravljaju  sa više od 500 sveučilišta i fakulteta. Družba Isusova darovala je Crkvi Kristovoj i aktualnog papu, papu Franju. Iz isusovačkog reda kojeg je osnovao sveti Ignacije niknuo je današnji nasljednik svetog Petra.

Sveti Ignacije ostavio nam je bogato duhovno nasljeđe, kako u pisanoj riječi tako i u duhovnosti svoje zajednice.

Bit ignacijanske duhovnosti je da čovjek u svemu traži i pronalazi Boga.  Bog mora biti na prvom mjestu u životu svakog vjernika. U ignacijanskim duhovnim vježbama pojedinac uči razgovarati s Bogom, potaknut je da se već za vrijeme trajanja vježbi nauči susretati  s Bogom, da pred Njim u molitvi i osluškivanju traži i nalazi rješenja i odgovore na neke svoje konkretne probleme i pitanja. Na taj način se vjernici  usmjeravaju prema duhovnoj samostalnosti. Sveti Ignacije je naglašavao da je u duhovnom životu svakog čovjeka od iznimne važnosti svakodnevni ispit savjesti. Barem jedanput dnevno, a preporučuje ga i dva put.

Zašto je važno oblikovati čistu i ispravnu savjest?

 Savjest ili „unutarnji glas“ pomaže nam  preispitivati naše odluke koje svakodnevno donosimo i analizirati djela koja svakodnevno činimo. Savjest nam pomaže u prosudbi i razlikovanju dobra i zla. Dobro ili zlo?  Tama ili svjetlo?  Mir ili nemir? Kada biramo ili smo već izabrali između ovih antagonizama, savjest je uvijek prisutna. Šalje impulse, signale, upozorenja, potvrde.

Zato je za moralni  i duhovni život svakog čovjeka neizmjerno važno sačuvati i održati čistu savjest.

Trenutno je u našoj svakodnevnici vrlo aktualna tema dezinfekcije i čestog pranja ruku. Svima  je poznato da preko prljavih ruku u naše tijelo ulaze različiti virusi i bakterije koje ugrožavaju naše zdravlje. Ništa manje nije štetna niti nečista i prljava savjest koja  truje čovjeka i šteti njegovoj psihi i duhu, što se onda naravno odražava i na fizičko zdravlje.

Samo čista savjest donosi čovjeku unutarnji mir i preduvjet je za sretan i ispunjen život.

Sveti Ignacije je vrlo brzo shvatio bit nutarnjeg mira i znao je da bez duhovne obnove pojedinca nema niti obnove društva odnosno Crkve.

Promišljajući i čitajući o isusovačkoj duhovnosti i općenito o duhovnostima drugih crkvenih redova  postaje očito koliko je duhovno bogata i raznolika naša katolička tradicija. Naša Crkva nama sve daje. Mi moramo samo otvoriti svoje ruke i srca.

Pred nama su dani odmora, lijepih susreta i opuštanja. Iskoristimo vrijeme za dobre knjige, za molitvu i meditaciju u dugim šetnjama , zamijenimo izvanjske selfije, unutranjima. Otkrijmo ovoga ljeta i ljepotu šutnje, zagledani u veličanstveno djelo našeg Stvoritelja, prirodu.

Svima želim lijepo ljeto, mirno more i još mirniju savjest, a po geslu svetog Ignacija: “Sve na veću slavu  Božju.”                                                   

Martina Bočkaj-Geißler