Svevišnji, svemogući, dobri Gospodine,
Tvoje su hvale, slava, čast i blagoslov svaki.
Jedino tebi, Svevišnji, dolikuju,
i nijedan čovjek dostojan nije ime Ti izreći.
Hvaljen budi, moj Gospodine, sa svim stvorenjima svojim,
posebno s gospodinom bratom Suncem,
koje je dan i rasvjetljuješ nas po njem.
I ono je lijepo i sja velikim sjajem:
Svevišnji, Tebe označava ono.
Hvaljen budi, moj Gospodine, za brata Mjeseca i zvijezde:
na nebu si ih stvorio sjajne, krasne i lijepe.
Hvaljen budi, moj Gospodine, za brata Vjetra,
za zrak i oblak i vedro i svako vrijeme,
po kojem uzdržavaš stvorove svoje.
Hvaljen budi, moj Gospodine, za sestru Vodu,
koja je korisna vrlo i ponizna i dragocjena i čista.
Hvaljen budi, moj Gospodine, za brata Ognja,
po kojemu noć rasvjetljuješ:
i on je lijep i mio i snažan i jak.
Hvaljen budi, moj Gospodine, za sestru našu,
majku Zemlju
koja nas uzdržava i nama upravlja
i izvodi plodove razne i šareno cvijeće i travu.
Hvaljen budi, moj Gospodine,
za one što opraštaju rad ljubavi Tvoje
i podnose bolest i nevolju.
Blago onima koji ih podnesu mirno
jer ćeš ih Ti, Svevišnji, okruniti.
Hvaljen budi, moj Gospodine, za sestru našu tjelesnu Smrt,
kojoj nijedan živući čovjek umaknuti ne može:
Jao onima koji umiru u grijesima smrtnim;
blago onima koje smrt nađe u volji presvetoj Tvojoj,
jer druga im smrt nauditi neće.
Hvalite i blagoslivljajte Gospodina moga i zahvaljujte
i služite njemu u poniznosti velikoj.
Sveti Franjo Asiški
Papa Franjo u katehezi na općoj audijenciji u srijedu 13. siječnja 2021.
o nastanku pjesme stvorova sv. Franje:
U molitvi, koja već osam stoljeća nije prestala kucati, postoji sjajno učenje, a koje je sveti Franjo sastavio na kraju svog života: ‘Pjesma bratu Suncu’ ili ‘Pjesma stvorova’. Siromašak ju nije sastavio u trenutku radosti, blagostanja, već naprotiv – usred teškoća. Franjo je gotovo slijep, i u svojoj duši osjeća težinu usamljenosti kakvu nikad prije nije iskusio: svijet se nije promijenio od početka njegova propovijedanja, još uvijek ima onih koje razdiru svađe; štoviše, koraci smrti približavaju mu se. To bi mogao biti trenutak krajnjeg razočaranja i percepcija vlastitog neuspjeha. Ali, Franjo u tom trenutku moli: ‘Hvaljen budi, Gospodine moj’. Franjo hvali Boga za sve, za sve darove stvaranja, a također i za smrt koju hrabro naziva ‘sestrom’. Svetci i svetice pokazuju kako se može uvijek upućivati hvale, u dobrim i u lošim vremenima, jer Bog je vjeran prijatelj, i Njegova ljubav nikad ne prestaje.