PJESMA STVOROVA

Svevišnji, svemogući, dobri Gospodine,

Tvoje su hvale, slava, čast i blagoslov svaki.

Jedino tebi, Svevišnji, dolikuju,

i nijedan čovjek dostojan nije ime Ti izreći.

 

Hvaljen budi, moj Gospodine, sa svim stvorenjima svojim,

posebno s gospodinom bratom Suncem,

koje je dan i rasvjetljuješ nas po njem.

I ono je lijepo i sja velikim sjajem:

Svevišnji, Tebe označava ono.      

 

Hvaljen budi, moj Gospodine, za brata Mjeseca i zvijezde:

na nebu si ih stvorio sjajne, krasne i lijepe.

Hvaljen budi, moj Gospodine, za brata Vjetra,

za zrak i oblak i vedro i svako vrijeme,

po kojem uzdržavaš stvorove svoje.

 

Hvaljen budi, moj Gospodine, za sestru Vodu,

koja je korisna vrlo i ponizna i dragocjena i čista.

 

Hvaljen budi, moj Gospodine, za brata Ognja,

po kojemu noć rasvjetljuješ:

i on je lijep i mio i snažan i jak.

 

Hvaljen budi, moj Gospodine, za sestru našu,

majku Zemlju

koja nas uzdržava i nama upravlja

i izvodi plodove razne i šareno cvijeće i travu.

 

Hvaljen budi, moj Gospodine,

za one što opraštaju rad ljubavi Tvoje

i podnose bolest i nevolju.

Blago onima koji ih podnesu mirno

jer ćeš ih Ti, Svevišnji, okruniti.

 

Hvaljen budi, moj Gospodine, za sestru našu tjelesnu Smrt,

kojoj nijedan živući čovjek umaknuti ne može:

Jao onima koji umiru u grijesima smrtnim;

blago onima koje smrt nađe u volji presvetoj Tvojoj,

jer druga im smrt nauditi neće.

 

Hvalite i blagoslivljajte Gospodina moga i zahvaljujte

i služite njemu u poniznosti velikoj.

 

Sveti Franjo Asiški

 

Papa Franjo u katehezi na općoj audijenciji u srijedu 13. siječnja 2021.

o nastanku pjesme stvorova sv. Franje:

U molitvi, koja već osam stoljeća nije prestala kucati, postoji sjajno učenje, a koje je sveti Franjo sastavio na kraju svog života: ‘Pjesma bratu Suncu’ ili ‘Pjesma stvorova’. Siromašak ju nije sastavio u trenutku radosti, blagostanja, već naprotiv – usred teškoća. Franjo je gotovo slijep, i u svojoj duši osjeća težinu usamljenosti kakvu nikad prije nije iskusio: svijet se nije promijenio od početka njegova propovijedanja, još uvijek ima onih koje razdiru svađe; štoviše, koraci smrti približavaju mu se. To bi mogao biti trenutak krajnjeg razočaranja i percepcija vlastitog neuspjeha. Ali, Franjo u tom trenutku moli: ‘Hvaljen budi, Gospodine moj’. Franjo hvali Boga za sve, za sve darove stvaranja, a također i za smrt koju hrabro naziva ‘sestrom’. Svetci i svetice pokazuju kako se može uvijek upućivati hvale, u dobrim i u lošim vremenima, jer Bog je vjeran prijatelj, i Njegova ljubav nikad ne prestaje.