Slabo se srce smjestilo kraj Tvoga

Slabo se srce smjestilo kraj Tvoga
Kroz taj prozor mali, moje misli bježe
Pogledom obuhvatih nebo što se gubi
Daljina?… samo privid oku što se veže
Svjetlošću, u kom se nebo sa zemljom ljubi

Slabo se srce smjestilo kraj Tvoga
Ljubavi žedno, tražeć’ Tebe, Boga
U strahu kuca ludo, iskočit’ bi htjelo
Preplašeno, gonjeno, kao janje bijelo.

Ruke se drhtave u Tvojoj skrile
Sklopljene u grču molitve i bola
Stoput ispružene u prazninu ništavila
Kraj srca se Tvoga one utoplile.

Bez Tvoga srca nema moga otkucaja
Bezbroj si me puta oživio Duhom
Niti ruku drugih, bez Tvoga zagrljaja
Niti hrane druge, osim Tvojim Kruhom.

                                        Kale