SRETAN USKRS

Dragi i poštovani vjernici,

u uskrsnoj noći slavimo vrhunac naše vjere, smrt i uskrsnuće Kristovo. U korizmenome vremenu smo se pripremali za ovo veliko otajstvo naše vjere. Postili smo, odricali se, činili djela milosrđa i intenzivnije molili. Na Cvjetnicu smo pratili Isusa na njegovome ulasku u Jeruzalem, a na Veliki četvrtak smo započeli sveto trodnevlje muke, smrti i uskrsnuća Isusa Krista.

Kada govorimo o vazmenome trodnevlju, tri dana dakle, radi se zapravo o jednome slavlju koje traje tri dana. Zbog toga svećenik na završetku slavlja Posljednje večere na Veliki četvrtak i obreda Kristove muke i smrti na križu ne dijeli blagoslov i ne otpušta vjernike riječima: „Idite u miru!“ Onako kako to čini nakon svakoga misnoga slavlja, nego tek poslije po svršetku uskrsnoga bdijenja. Isto tako obrede Velikoga petka i uskrsne noći ne započinje znakom križa. Slavlja ova tri dana čine jednu cjelinu. Drama u tri čina.

Prvi dio te cjeline slavili smo na Veliki četvrtak. Isus slavi Pashalno slavlje. Onako kako to čine vjerni Židovi, kao spomen na oslobođenje izraelskoga naroda iz egipatskoga ropstva. Bog oslobađa. Isusovo poslanje je osloboditi čovjeka od njegovih grijeha i ovisnosti i darovati mu slobodu. Isus ovome pashalnome slavlju daje novu dimenziju. On daruje samoga sebe pod prilikama kruha i vina. Kruha koji život znači i vina koje  razveseljuje srce čovječje. Emanuel-Bog s nama hoće zauvijek ostati s nama pod ovim prilikama. Isto tako, perući noge svojim učenicima, daje nam primjer kako i mi trebamo služiti jedni drugima. Sveta Majka Terezija iz Kalkute je to ovako shvatila i živjela: „Ako istinski  shvatimo euharistiju, ako je učinimo središtem svoga života, ako se hranimo euharistijom, nećemo imati nikakvih poteškoća da otkrijemo siromahe i Krista u siromasima, da njih i Njega ljubimo, da njima i Njemu u njima služimo.“

Drugi dio cjeline svetoga ili vazmenoga trodnevlja je Veliki petak. Na veliki petak se ne slavi misa. Spomen muke i smrti Kristove ne započinje znakom križa jer su obredi nastavak jučerašnjega  dana. U centru slavlja je križ. Križ koji je nekoć bio sramotni znak smrti i poniženja, a nakon Kristove smrti znak pobjede i uzvišenja. Taj križ krasi naše domove, visi na lančićima oko vrata, nalazimo ga na vrhuncima planina i na križanjima puteva. U znaku križa smo kršteni, započinjemo dan, rad, molitvu i jelo. Tim znakom roditelji blagoslivljaju djecu. Znak križa će jednom na našemu grobu svjedočiti da smo s Kristom živjeli, umrli i da ćemo s njime uskrsnuti.

Sjećam se jedne zgode iz vremena moga župnikovanja u Berlinu. Jedan dječak iz ateističke obitelji je bio na slavlju prve pričesti i promatrao je kako blagoslivljajući malenu djecu na njihovu čelu napravim znak križa. I upita on mene: „Zašto ste djeci stavljali plus na čelo“? Zastao sam na trenutak i kroz glavu mi je prošla misao: Da, križ je plus, uistinu jedan veliki plus u životu vjernika koji vjeruje Isusu Kristu. Kristov križ je znak života i ljubavi. Znak pobjede nad smrću. Kristova krv ne traži krv, krvnu osvetu, nego daruje pomirenje i ljubav. Kristov križ hoće prekinuti sotonski krug neprijateljstva i mržnje. U Kristovoj smrti i uskrsnuću se obistinjuje redak iz Pjesme nad pjesmama: „Ljubav je jaka kao smrt“. Zbog toga je za kršćane nevažno tko je krivac za Kristovu smrt jer Kristova krv ne traži osvetu, nego daruje praštanje, pomirenje i ljubav.

Treći dio svetoga vazmenoga trodnevlja je uskrsno bdijenje. Bdijenje započinje paljenjem i blagoslovom ognja koji rasvjetljava noćnu tamu. Na tome ognju se pali uskrsna svijeća koja se svečano unosi u crkvu i s koje se pale sve ostale svijeće. Toj svijeći, koja označava Isusa Krista, svjetlo svijeta se pjeva „exultet“, hvalospjev. Čitaju se starozavjetna čitanja koja opisuju kako je Bog s ljubavlju stvorio ovaj svijet, kako je oslobodio svoj narod iz egipatskoga ropstva i treće čitanje navještaj dolaska Spasitelja. Nakon trećega starozavjetnoga čitanja  uz svečanu pratnju orgulja i zvon zvona pale se sva svjetla u crkvi. Isus je uskrsnuo! Aleluja.

U izvještajima o uskrsnuću čitamo da su oni koji su vidjeli Uskrsloga bili preplašeni, ali isto tako i ispunjeni neizmjernom radošću. Sve je puno pobožne dinamike. Žene vidjevši Isusa žurno potrkaše k apostolima. Isus učenicima otvara oči da bi mogli razumjeti Sveto pismo i šalje ih kao svjedoke njegovoga uskrsnuća. Onaj tko je dirnut susretom s Uskrslim ne može ostati ravnodušan. On mora krenuti, propovijedati i naviještati da je Isus živ. Da je ljubav pobijedila mržnju. Da je dobro pobijedilo zlo. Da je život pobijedio smrt.

Tu radosnu vijest su Isusovi učenici od samih početaka, kroz svu povijest sve do današnjih dana širili po čitavome svijetu. Pustimo da i nas Uskrsli susretne i dodirne. Neka nas njegova smrt i uskrsnuće oslobode od okova strahova i ispune radosnom nadom i pouzdanjem da je on uvijek s nama. „Ne plašite se“: rekao je Isus prestrašenim ženama na grobu. To on i nama danas poručuje.

Zato dopustimo da nas preplavi radost uskrsnuća i učini nas evanđelistima, blagosvijesnicima  Kristova uskrsnuća u ovome svijetu.

Sretan i blagoslovljen Uskrs od srca vam žele: vaš župnik fra Frano Čugura, pastoralna suradnica Martina Bočkaj-Geissler, suradnik Mirko Kapetanović, tajnica Karmela Lukanović i Župsko vijeće naše zajednice.