Svetica dana

22.svibnja – sveta Rita

Danas se u katoličkom kalendaru spominjemo talijanske redovnice, augustinke i mističarke. Sveta Rita rođena je 1381. kao Margarita Lotti u općini Cascia, provincija Peruggia. Kći pobožnih roditelja od djetinjstva je sanjala da će postati redovnica, ali se po roditeljskoj želji udala vrlo mlada. Njezin muž, Paolo Mancini bio je naprasit i grub čovjek, ali ona ga je svojom blagošću i strpljivošću pripitomila, približila Bogu i ostvarila obiteljsku sreću koja nije potrajala. Muž joj je ubijen iz zasjede, a nakon toga izgubila je i oba svoja sina. U dobi od 36 godina počela je opet razmišljati o odlasku u samostan što je na kraju i učinila. Dobrotvorka i mirotvorka u samostanu je puno molila i razmatrala  Isusovu muku i molila Isusa da postane sudionicom Njegove muke. Na čelu je zadobila ranu koja ju je podsjećala na Isusovu trnovu krunu. Nakon smrti odmah je štovana kao svetica. Zaštitnica je bespomoćnih i beznadnih slučajeva, bolesnika, ranjenika, žrtava bračnog nasilja, zaboravljenih i izgubljenih.

Kratko razmatranje

Sveta Rita je bila žena koja je puno patila, ali i puno ljubila, kako Boga tako i čovjeka. Njezin život je bio obilježen teškim i vrlo bolnim trenucima. Izgubila je muža i djecu u vrlo kratkom vremenskom razdoblju. Takav životni scenarij čini nam se toliko bolan i težak da nam i sama pomisao na to izaziva bol i nemir. No, događalo se i događa se.

Patnja je  u ljudskom životu neizbježna. Ako pogledamo oko sebe možemo zaključiti da u svijetu ima različitih patnji, ali ništa tako ne zaokuplja misli kao što je patnja onih koji su pravedni i nevini. Stoljećima se vode filozofske i teološke rasprave o patnji, traga se za njezinim smislom i uzrokom. Dobro nam je poznata i starozavjetna priča o Jobu, pravedniku koji pati. Čovjeku je patnja, iako bliska  i svakodnevna još uvijek misterij. Patnja je ljudskim očima gledano teška, neizvjesna, nepravedna, ponekad i vrlo razorna.

S obzirom da je u našu ljudsku narav utkana čežnja za srećom, ispunjenjem i blagostanjem, patnja  se u našim životima čini kao uljez  kojeg pod svaku cijenu treba izbjeći, zanemariti, ignorirati. Naše suvremeno društvo nudi vrlo bogate i raznovrsne sadržaje koji nas poučavaju upravo to, kako izbjeći patnju, postati sretan u tri koraka, izliječiti samoga sebe, itd. No čak i ako to sve ostvarimo, jesmo li time postigli cilj? Može li čovjek u ovom nesavršenom i grijehom ranjenom svijetu doista pronaći apsolutnu puninu istine i sreće?

Mi katolici vjerujemo da je apsolutna punina istine i sreće moguća samo u Bogu i s Bogom. Gledajući križ našeg Gospodina Isusa Krista,  gledajući Njegovu muku, postajemo svjesni jedne druge dimenzije patnje,one božanske i otkupiteljske koja je ljudskom ograničenom umu i srcu još uvijek teško shvatljiva. Patnja otvara takve dimenzije života za koje postaje svjestan samo onaj koji to proživi. Patnjom pročišćen, u dubini srca rađa se nov čovjek koji postaje svjesniji  Božje sveprisutnosti i blizine. Križevi u našim životima nisu za naše uništenje već za našu izgradnju. Naravno, ako u  patnji odaberemo put kojim je hodao naš Gospodin.

Sveta Rita svojim je životom posvjedočila kako pouzdanjem u Gospodina i čvrstom vjerom u srcu možemo prevladati i one najteže trenutke. Ma kako teške oluje bile u našem životu, najvažnije je sačuvati mir u srcu i povjerenje u Božju providnost. Samo tako Bog može činiti čudesa u našim životima. Moramo ostati vjerni, čak i onda kada ne razumijemo i ne vidimo smisao.

Rita je sve predavala Gospodinu, ufala se i ljubila. Na kraju svog ovozemaljskog života  u svojoj se je patnji suobličila sa Kristom. Poput Krista, nesebično je davala ljubav i onima koji su je progonili i mučili. Samo ljubav koja podrazumijeva sebedarje i žrtvu nalik je Kristovoj ljubavi. Kroz to sebedarje koje često graniči i sa boli, kroz izgaranje za svoje obitelji, svoju zajednicu i svoj dom postajemo dionici božanske ljubavi i milosrđa.

Život svete Rite bio je autentičan kroz njezino mučeništvo sažeto u žrtvi i predanju. Njezin život bio je avantura vjere, nade i ljubavi! I naš je život upravo to.

Na kraju ovozemaljskog puta bit ćemo pitani, koliko smo ljubili, bez obzira na sve i unatoč svemu.

Molimo za mir, čistoću srca i za snagu predanja. Bog sve okreće na dobro onima koji ga ljube!

Sveta Rito, zaštitnice nemogućeg, moli za nas i naše obitelji!

Martina Bočkaj Geißler