Slavljem blagdana Duhova završavamo uskrsno vrijeme. Silazak Duha Svetoga na apostole i na Mariju, ujedinjene u molitvi, otvara vrata poslanju Crkve i svjedočenju kršćanske vjere u svijetu. Bez Duha Svetoga kršćanstvo bi bilo kruta doktrina, Crkva koja se svodi na organizaciju i zakone, na moralna načela često teško shvatljiva i prihvatljiva, na križ koji je mnogima ludost, a Krist bi ostao događaj prošlosti.
U knjizi Postanka (Post 11, 1-9) čitamo da su ljudi željeli dokučiti Boga, ali kao izraz i pokazatelj vlastitog osvajanja, a ne kao dar. To je ustvari vječna čovjekova težnja i napast, željeti stvoriti grad odnosno svijet bez Boga i tražiti spasenje u samome sebi.
Međutim, izvan Boga čovjek pronalazi zbunjenost, raspršenost i izgubljenost. U Babilonu ljudi istog jezika više se ne razumiju. Na Duhove, međutim, unatoč tomu što su govorili različite jezike, ljudi se susreću i međusobno razumiju. Zadaća koju Duh Sveti povjerava Crkvi je utisnuti u ljudsku povijest taj pečat ponovnog ujedinjenja i povezanosti, ali u Duhu, u slobodi i u Bogu.
Dar Duha Svetoga koji učenicima daje hrabrost i snagu za svjedočenje vidljiv je u obliku plamenova nad glavama apostola i Marije, ali on predstavlja puno dublju i intimniju stvarnost, predstvlja Božju ljubav koja je kadra zapali srce i pamet Isusovih učenika čineći ih spremnima poći i naviještati Evanđelje, i to tako da budu razumljivi svima onima koji su ih spremni slušati i prihvatiti Radosnu vijest Božjeg kraljevstva.
Ivan potvrđuje da je Duh Sveti dar Uskrslog Krista (Iv 20,22-23). Uskrsli Krist daruje Duha ne samo u smislu poslanja nego i oprašanja grijeha. Uspostavlja dubok i snažan odnos između Duha, zajednice učenika i praštanja.
Oproštenje grijeha je preobrazba koju samo Duh može ispuniti. Tajna doživljaja onoga što Ivan XXIII naziva „novi Duhovi“ zove se molitva. Upravo je tu iskra koja sve pokreće. Isus je obećao da će dati Duha Svetoga onima koji ga traže (Lk 11,13). Molite, dakle! Upravo nam liturgija Duhova nudi veličanstvene molitvene izričaje:
Dođi, Duše Presveti,
sa neba nas posjeti
zrakom svoje milosti.
Dođi, Oče ubogih,
djelitelju dara svih
dođi, srca svjetlosti.
Tješitelju tako blag,
ti nebeski goste drag,
pun miline, hlade tih.
Umornima odmore,
u vrućini lahore,
razgovore žalosnih.
Sjaju svjetla blaženog,
sjaj u srcu puka svog,
napuni nam dušu svu.
Bez božanstva tvojega
čovjek je bez ičega,
tone sav u crnom zlu.
Nečiste nas umivaj,
suha srca zalivaj,
vidaj rane ranjenim.
Mekšaj ćudi kamene,
zagrij grudi ledene,
ne daj nama putem zlim.
Svim što vjeru imaju,
što se u te ufaju,
sedam svojih dara daj.
Daj nam krepost zaslužnu
i smrt lijepu, blaženu,
daj vjekovit svima raj.
S. Snježana Pavić / /ssf.hr/dodi-duse-presveti/
Školske sestre franjevke Krista Kralja Bosansko-hrvatske provincije
DAROVI DUHA SVETOGA
MUDROST: “mudar” je čovjek sposoban razlikovati važno od nevažnoga u životu; sposoban je uživjeti se u drugoga i iznutra “vidjeti” i “čuti” ono najdublje u njemu; “mudar” je čovjek sposoban u Božjem svjetlu “gledati” i “prosuđivati” cjelokupnu stvarnost.
RAZUM: “razuman” čovjek “otvoren” je i kritičan u razumijevanju sebe, svijeta i ljudi; sposoban je “čuti” i razumjeti Božju riječ koja nam se na različite načine objavljuje (osobito Riječ koja nam je objavljena u Isusu Kristu).
SAVJET: čovjek koji ima “dar savjeta” sposoban je savjetom pomoći drugome u donošenju njegova osobnog mišljenja i osobne odluke, osobito u važnim trenucima njegova života (za to je sposoban onaj koji drugoga zna “iznutra” slušati te mu se ne nameće svojim “savjetima” nego mu ostavlja mogućnost za slobodan izbor); imati “dar savjeta” znači također biti sposoban primati savjet od drugoga i, osobito, tražiti “savjet” u slušanju Božje riječi.
JAKOST: “jak” čovjek sposoban je hrabro živjeti ljudsku i kršćansku istinu; dosljedan je i sposoban izdržati i onda kad je teško vjerovati i nadati se; svoje povjerenje i svoju ljubav prema Bogu i ljudima temelji na Božjoj vjernosti i ljubavi.
ZNANJE: čovjek s “darom znanja” traži i radosno prihvaća istinu; prepoznaje i “zna” ljude, svijet i Boga u njihovoj najdubljoj stvarnosti; “priznaje” drugoga i raduje se kad nasluti bogatstvo njegove osobe.
POBOŽNOST: istinski “pobožan čovjek” živi u najintimnijoj povezanosti s Bogom. Bog je za njega Otac kome se smije bez straha i s ljubavlju obraćati.
STRAH BOŽJI: “dar straha Božjega” (“strahopoštovanja”) čini nas sposobnima da shvaćamo i doživljavamo Boga kao najdublju i najveću Tajnu, kao “Prisutnog” i kao “Nedostupnog” (Bog nam je “bliži od nas samih” ali nam je i neizrecivo “dalek” jer je neizrecivo “drugačiji” i “veći” od nas); biti ispunjen “strahom Božjim” znači također biti ispunjen “strahom od grijeha”, tj. ne biti ravnodušan prema grijehu i zlu nego se svim snagama zalagati za stvaranje novog, Božjeg svijeta među ljudima. Mogli bismo reći da je “dar straha Božjega” i novo ime za ljubav prema Bogu: bojimo se uvrijediti Boga i izgubiti njegovo prijateljstvo jer ga ljubimo; ljubav je pažljiva.
MOLITVA ZA SEDAM DAROVA DUHA SVETOG
Gospodine, Bože moj, ti svojim Duhom proničeš sve, pa i dubine moga srca.
Daruj mi mudrost da tvoju riječ mogu primiti u svakodnevnom životu, razum da spoznam tvoj put, da te uvijek mogu slijediti.
Daj mi znanje da uvijek tražim ono što je gore, da ne protratim svoj život tražeći samo ono što je zemaljsko.
Ispuni moj um darom savjeta da pronađem istinu koju ću darivati drugima, ispuni me pobožnošću da te ljubim, moj Bože svim srcem i da ti se klanjam u Duhu i Istini.
Daj mi jakost da stojim čvrsto i hrabro kad dođu đavolski napadi svijeta i tijela.
Na kraju obdari me i strahom Božjim da nikada ne odem od tebe, već da ti ostanem blizu uvijek, u vrijeme radosti i u vrijeme tuge.
Uvijek i u svemu daruj mi svoje misli, Spasitelju, da mogu kročiti prema tvome kraljevstvu čineći tvoju svetu volju. Amen.Oče naš…