U susret pedesetnici

Čitanje Djela apostolskih -Dj 28,16 – 20

Kad uđosmo u Rim, Pavlu su dopustili stanovati zasebno, zajedno s vojnikom koji ga je čuvao. Nakon tri dana sazva on židovske prvake. Kad se sabraše, reče im: »Ja, braćo, ne učinih ništa protiv naroda ni običaja otačkih, a ipak me okovana u Jeruzalemu predadoše u ruke Rimljana. Oni me nakon istrage htjedoše pustiti jer nije na meni bilo ništa čime bih zaslužio smrt. Kako se Židovi tome opriješe, bio sam prisiljen prizvati se na cara; ne dakle stoga što bih imao bilo za što tužiti svoj narod. S toga dakle razloga zamolih vidjeti vas i obratiti vam se jer zbog nade Izraelove nosim ove verige.« Pavao osta pune dvije godine u svom unajmljenom stanu gdje je primao sve koji su dolazili k njemu, propovijedao kraljevstvo Božje i naučavao o Gospodinu Isusu Kristu sa svom slobodom, nesmetano.

Riječ Gospodnja.

Kratko razmišljanje u s usret Pedesetnici

Današnje čitanje iz Djela apostolskih govori o apostolu Pavlu  kojeg su okovana iz Jeruzalema doveli u Rim. Pred židovskim prvacima Pavao govori ovako: »Ja, braćo, ne učinih ništa protiv naroda ni običaja otačkih, s toga dakle razloga zamolih vidjeti vas i obratiti vam se jer zbog nade Izraelove nosim ove verige.«

Liturgija tjedna koji je za nama sadrži čitanja iz Djela apostolskih koja opisuju putovanja i djelovanje apostola Pavla, kako među Židovima tako i poganima.

Da bismo bolje razumjeli današnje čitanje potrebno se je vratiti u Pavlovo vrijeme. To znači, vrijeme nakon Uskrsnuća, vrijeme širenja evanđelja i osnivanja prvih kršćanskih zajednica. Apostol Pavao je na svojim brojnim putovanjima po Europi i Maloj Aziji propovijedao evanđelje i bio živi svjedok našeg Gospodina Isusa Krista. Ta putovanja nisu prolazila bez problema i konflikata, a često i po život opasnih situacija. Njegova su putovanja često završavala brodolomima, u tamnicama pa i u okovima, kao što nam govori i današnje čitanje. No on je neumorno i nepokolebljivo, bez straha za vlastiti život  širio Kristov nauk, vodio rasprave sa Židovima i ohrabrivao i učvršćivao prve kršćanske zajednice koje su imale puno izazova i problema.

Prve kršćanske zajednice su bile formirane od Židova koji su prelazili na kršćanstvo i pogana koji su prelazili sa mnogoboštva na monoteizam, što znači vjeru u jednoga Boga. Krsteći se postajali su članovi prve Crkve, ali su sa sobom donosili svoja različita vjerovanja i tradicije. Kako Židovi tako i pogani. Zbog toga su nastajali  brojni konflikti i razmirice koje su unosile nemir i probleme u prvu Crkvu.

Nakon nešto više od  2000 godina kršćanstva moglo bi se zaključiti da smo imali puno vremena za vježbu i da su naše kršćanske zajednice danas savršene, bez problema i izazova. Bez farizejskih i saducejskih rasprava, bez međusobnog optuživanja i bacanja u tamnicu riječima. Mi danas imamo službeni nauk Crkve, puninu Božje objave u Bibliji i dogme. To znači da smo sigurni od krivovjerja i zabluda ( s kojima su se borile prve zajednice) i da svu svoju životnu energiju možemo usmjeriti na življenje evanđelja i činjenje dobra. No, ide li sve glatko ili ipak postoje problemi kao i u Pavlovo vrijeme?! Ljudska narav je slaba, lomljiva, nesigurna. I naš Gospodin to zna. Zna danas i znao je prije 2000 godina. Znao je i onda kada se je Njegova prva zajednica, zajednica apostola nakon Velikog petka razbježala, sakrila, zatvorila u kuće i živjela u strahu. Kako je moguće da netko tko danima hoda s Kristom, svjedoči svim čudima koje je Krist činio i zna da je Krist Sin Božji svejedno pobjegne i zataji?! Kako je moguće da mi danas još uvijek bježimo od Istine, od Krista koji je u svakom potrebitom, napuštenom, ostavljenom čovjeku, okrećemo glavu i ne živimo evanđelje!?Slabi smo, ranjeni grijehom i potrebna nam je snaga i sila odozgor. Naš Otac to zna i ne ostavlja nas same. Krist je i obećao da  nas neće ostaviti same i slabe u našim životima, nego da će nam poslati Duha Svetoga čija sila i snaga  pokreće čitav svijet. Sila Duha Svetoga po kojoj plašljivi i nesigurni apostoli postaju gorljivi širitelji Kristova nauka, izlaze na ulice i trgove, govore u jezicima, istjeruju zle duhove, podnose mučeništvo. Snaga Duha Svetoga  po kojoj bogati i uobraženi progonitelj kršćana Savle postaje Pavao, apostol koji se odvažuje na duga i iscrpljujuća putovanja. Trči, hoda, plovi olujnim morima, biva utamničen, a sve kako bi ljudima donio Krista. U sili i snazi Duha Svetoga čovjek se nanovo rađa, mijenjaju se životi iz temelja, pucaju okovi grijeha.  Mi smo djeca Božja koju Otac njihov obilato daruje i nikad ne ostavlja same. Osvijestimo u našim srcima kakvo nam je blago darovano u sakramentima. Što primamo po sakrmentu Svete potvrde? Sjetimo se tog pečata i odmotajmo konačno darove Duha Svetoga koje smo dobili i procvast će nam obitelji, zajednice,župe, domovina. Ne čekajmo više na druge i budimo kao Pavao koji u dubini svoje duše čuje Gospodinov glas: “Hrabro samo”.

U radosnom iščekivanju svetkovine Duhova neka nas blagoslovi Otac, Sin i Duh Sveti. Amen 

Martina Bočkaj Geißler