Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu   Iv 15, 1-8

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: „Ja sam istinski trs, a Otac moj – vinogradar. Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on siječe, a svaku koja rod donosi čisti da više roda donese. Vi ste već očišćeni po riječi koju sam vam zborio. Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni.

Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda skupe i bace u oganj te gore. Ako ostanete u meni i riječi moje ako ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam. Ovim se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici.“

Riječ Gospodnja.

Dragi i poštovani vjernici!

Evanđelist Ivan nam donosi osam slika kojima Isus predstavlja sebe i svoje poslanje. On kaže za sebe da je kruh živi koji je s neba sišao, svjetlo svijeta, vrata k ovcama, dobri pastir, uskrsnuće i život, put istina i život, kralj, a u današnjem evanđelju on se predstavlja kao trs.

Isus je trs, njegov otac vinogradar, a mi smo loze. On nas poziva i ujedno daje obećanje: „Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda“. (Iv 15,5)  Trs bez loze ne može opstati, a kamoli donositi plodove, sočne grozdove s bobama.

Pitao sam jednom jednoga vinogradara na otoku Braču kako to da na tom kamenjaru uopće nešto može uspijevati, a kamoli donositi tako dobar urod iz kojega će nastati vrhunsko vino. On mi je objasnio da se trs u njegovome vinogradu u kamenjaru probija sa svojim žilama i po nekoliko metara dubine da bi na tom suhom i kamenitom tlu došao do vlage i minerala koji su potrebni za život loze i obilan rast ploda, grožđanih bobica. Ta životna vlaga i minerali struje kroz trs, hrane lozu i omogućuju joj da donosi obilan urod. Vinogradar stalno bdije nad svojim vinogradom i reže lozu koja ne donosi ploda. Zašto? Zato što oduzima hranu korisnoj lozi koja donosi obilan plod, a sama je beskorisna.

Motiv Isusa kao trsa i nas kao loze naći ćemo u mnogim crkvama, najčešće na oltarnicima i na svetohraništima. Ta mjesta, oltar i svetohranište su mjesta gdje na poseban način možemo biti u Njemu i On u nama. Povezanost s Isusom nas ispunjuje i daje nam sreću i životno zadovoljsto. Ona ispunjava sve praznine našega srca. Ona nas mijenja.

Claudemir Jerônimo Barreto, onima koji prate nogomet poznat kao Cacau, koji je iz trećeligaša došao u Stuttgart, a onda i u njemačku reprezentaciju je svjedočeći vjeru rekao: „Ja sam u mladosti bio pravi gad. Bio sam živčan i pun bijesa. Kada bi izgubili utakmicu vikao sam, provocirao i psovao svakoga koga sam susreo. Jednom sam mlađega brata ubo škaricama u rame jer se usudio uzeti ono što je meni pripadalo. Tada sam susreo Isusa koji ulazi u moj život i mijenja ga…. Odjednom  imaš osjećaj kako mir struji tvojim bićem i kako se razvija povezanost s Bogom. Bog ispunjava sva prazna mjesta u tvome srcu s ljubavlju. Ja vjerujem da Bog hoće da mi ljudi postanemo svjesni koliko nas on ljubi. To je kao kad nakon dugoga putovanja napokon stigneš doma, u smiraj“. Iz ovoga kratkoga ulomka iz biografije nogometaša Cacau je vidljivo da Bog hoće da naš život uspije i da donese plodove. (David Kadel, FußballGott – Erlebnisberichte vom heiligen Rasen, Seite 148 und 159)

U ovoj slici trsa i loze Isus nas hoće potaknuti da stalno živimo u njemu i da na izvoru njegove ljubavi crpimo snagu za naš život.  Da budemo stalni gosti njegove posljednje večere za euharistijskim stolom nedjeljne misne zajednice. Tu ćemo crpiti snagu kada malakšemo, utjehu kada smo u žalosti, radost kada nas zarobi bezvoljnost, depresija i malodušje, svjetlost kada nas tama obuzme. Osnaženi tom hranom donosit ćemo i dobre plodove. Isus nam na svojoj posljednoj večeri nije dao samo samoga sebe pod prilikama kruha i vina, nego nam je dao i primjer što nam je činiti: jedni drugima prati noge. Uzajamno se pomagati, podržavati, brisati suze s lica ožalošćenih, donositi nadu očajnima, ohrabrivati. Prepoznavati potrebu bližnjih i djelovati. Biti caritas, biti ljubav u ovome svijetu. Hraniti se tijelom i krvlju Kristovom i jedni drugima prati noge – jedno bez drugoga ne ide.

Na Isusa nakalemljeni donosit ćemo obilate plodove Duha Svetoga. Ti darovi su po svetome Pavlu ljubav, radost, mir, strpljivost, velikodušnost, uslužnost, dobrota, krotkost, vjernost, blagost, suzdržljivost, čistoća (Gal 5,22-23).