Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Dođe k Isusu neki gubavac, klekne i zamoli: „Ako hoćeš, možeš me očistiti!“ Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: „Hoću, budi čist!“ I odmah nesta s njega gube i očisti se. Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi riječima: „Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje što propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo.“ Ali čim iziđe, stane on uvelike pripovijedati i razglašavati događaj tako da Isus više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima. I dolažahu k njemu odasvud. Riječ Gospodnja.
Dragi i poštovani vjernici!
Prošlo je već godinu dana od kako je virus Covid-19 čitavi svijet prisilio na izvanredno stanje. Mnogi su oboljeli, mnogi su od posljedica ovoga virusa umrli, strah i nesigurnost su zavladali među ljudima. Zbog sprječavanja širenja zaraze zatvorene su mnoge škole, vrtići, restorani i druga mjesta okupljanja. S nestrpljenjem se očekuje povratak u normalnost. S čežnjom se iščekuje trenutak kada će se ljudi ponovno moći srdačno zagrliti, družiti, uzajamno se posjećivati, izići na piće i naravno napokon skinuti maske te slobodno udisati zrak.
Iako je ova pandemija po mnogo čemu drugačija od drugih, povijest pamti mnoge epidemije i pandemije koje su pogađale čovječanstvo kroz povijest. U novije vrijeme ebola, razne vrste gripa, aids. U ne tako davnoj povijesti španjolska groznica i još prije kuga, kolera, guba i mnoge druge. Kako prije tako i danas te pandemije ubijaju ljudske živote, zatvaraju ih u izolaciju, sputavaju i paraliziraju normalan način života.
I u prvome čitanju i evanđelju današnjega misnoga slavlja govor je o teškoj zaraznoj bolesti gube ili lepre i posljedicama te bolesti. Gubom zaraženi čovjek uplovljava u luku užasa. On ne gubi samo zdravlje koje najredovitije vodi u smrt, nego biva isključen iz društva. Čak i iz vlastite obitelji. Gubom zaraženi je izopćen i mora biti na velikoj udaljenosti od drugih ljudi zbog opasnosti da i njih ne zarazi. Knjiga levitskoga zakona propisuje da takav mora nositi rasparanu odjeću raščupanu kosu, mora prekriti gornju usnu i vikati: „Nečist!“ Nečist“! I mora stanovati nasamo, izvan naselja. Kako li je to bilo stravično za pogođene osobe! Izolacija, bol, isključenost iz vjerske zajednice, obitelji i društva i upućenost na milosrđe drugih ljudi. Takvi nesretnici su već pripadali carstvu mrtvih. Zdrav se bolesnome nije smio primaknuti niti bolesni zdravome. To više nije bio život. Baš zbog ovakve teške situacije su na zidovima u starim crkvama prizori ozdravljenja gubavca postavljani direktno uz prizor uskrsnuća. Ozdravljenome je ponovno omogućen život, život u zajedništvu. Da, Isus spašava život. Isus uskrsava.
Današnje evanđelje opisuje ozdravljenje gubavca. U njemu se ne spominje Božji zakon koji jasno kaže da je zabranjeno dodirnuti gubavca. I još više: zabranjuje mu dodir i blizinu jer je gubavac ritualno nečist. Ta nečistoća je posljedica grijeha. Kultna nečistoća predstavlja opasnost za svetost koju svećenici čuvaju. Zbog toga svećenik dijagnosticira „nečistoću“, isključuje gubavca iz hrama, ali i iz društvene zajednice. Ritualni povratak u zajednicu je moguć samo onda kada svećenik potvrdi da je gubavac opet čist. Zbog tog Isus šalje gubavca svećeniku da ga svećenik pregleda.
Što čini Isus? Zašto se ne drži zakona? Zato jer on suosjeća s gubavcem i liječi ga svojim dodirom. Samo jedan dodir i gubavac je očišćen. Liječeći dodirom gubavca Isus griješi protiv zakona. Za njega je čovjek iznad zakona. Evanđelist Marko hoće nagalasiti da je Isus iznad zakona, da u njemu susrećemo samoga Boga i da se u Isusu ostvaruje Božje kraljevstvo na zemlji. Iz toga kraljevstva koje je otvoreno za svakoga čovjeka nitko ne smije biti isključen, pa ni gubavac. Spasenje je namjenjeno svima.
Ovdje susrećemo Boga koji se neda zaustaviti zakonima i zabranama kada je u pitanju dobro čovjeka. Bog je iznad svih zakona i religioznih propisa. Bog suosjeća s ljudima i po svome sinu Isusu Kristu se spasiteljski odnosi prema njima. Tako spasiteljski da su i čuda moguća.
Kada čitamo ovaj ulomak iz evanđelja nameće nam se pitanje: Kako se mi danas odnosimo prema „gubavcima“ našega vremena, prema ljudima koji su zbog raznoraznih razloga izopćeni i isključeni iz života?! Iz života društva, obitelji, crkvene zajednice. Mislim na ljude koji više „ne pripadaju“ jer ne ispunjavaju norme koje su ponekad društvu, obitelji ili crkvi tako važne. Moraju li takvi uistinu zauvijek ostati izopćeni? Ili postoji spasenje po Isusu koji je iznad zakona. Kako se odnosimo prema „gubavcima“ jer su druge vjere, drugačijih svjetonazora, političkih stavova, jer pripadaju drugim narodima?
Nerijetko mi pričaju krizmanici o mobingu kojega doživljavaju u školi. Mobing nad učenikom ili učenicom koji se događa u njihovome razredu samo zato jer je taj učenik ili učenica drugačija od ostalih. Takvi učenici koji trpe mobing su poput gubavaca. Izopćeni, osamljeni, sami, ranjeni. Kako bi bilo lijepo takvoga učenika/učenicu dodirnuti pažnjom i ljubavlju, izliječiti ga i vratiti osmijeh na njegovo ili njezino lice, vratiti ga u život. Uskrsnuti ga na nov život.
Postupajmo i mi poput Isusa. Nemojmo biti ravnodušni prema boli drugih. Liječimo jedni druge, liječimo „gubu“ dodirom dobrote, ljubavi i milosrđa. Neka nam u tome bude primjer sv. Valentin, svetac i mučenik kojega se danas spominjemo. Dobrota, ljubav i milosrđe mogu čuda činiti.