Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu – Iv 18, 33b-37

U ono vrijeme: Reče Pilat Isusu:
„Ti li si židovski kralj?“ Isus odgovori: „Govoriš li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni?“ Pilat odvrati: „Zar sam ja Židov? Tvoj narod i glavari svećenički predadoše te meni. Što si učinio?“
Odgovori Isus: „Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde.“ Nato mu reče Pilat: „Ti si dakle kralj?“ Isus odgovori: „Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas.“
Riječ Gospodnja.

Dragi i poštovani vjernici!

Kada govorimo o kraljevima i kraljevstvima najčešće mislimo na ona koja su nam poznata iz bajki našega djetinjstva. Kao djeca smo rado mislima uranjali u taj bajkoviti svijet mašte. Danas poneke trgovine reklamiraju same sebe sloganom: „Kod nas je kupac kralj“.

Iako je nakon prvoga svjetskoga rata nestao najveći broj kraljevstava i danas postoje prave kraljice i kraljevi. Ne mnogi i ne s velikom vlašću. O njima slušamo, čitamo i gledamo ih na ekranima.
I danas ima onih koji su fascinirani ovim ljudima u bogatoj odjeći, blistavim dvorcima, počasnim stražama i paradama. I danas je mnogo onih koji se daju fascinirati kraljevskim vjenčanjima, rađanjima princeza i prinčeva i slavljenjima njihovih rođendana i jubileja. Svi oni na trenutak žele pobjeći iz životne stvarnosti u bajkovitost elegancije i sjaja, bogatstva i slave, u neku zbilju koja zapravo ne postoji. Ta i kraljevi i njihove obitelji nisu pošteđene skandala, zavisti, svađe, zlobe i mržnje. Oni stanuju zapravo u luksuznim zidinama bogatih palača, ali nemaju više političkoga značenja, ne mogu donosti vladarske odluke, nego su simboli jedinstva i reprezenti naroda. Ponekad predstavljaju moralnu vertikalu društva ali su često i tema žutoga bulevarskoga tiska.

Danas na tridesetčetvrtu, posljednju nedjelju crkvene godine, slavimo Isusa Krista kao Kralja svemira. Iako Kralj svemira, Isus ne sjedi na kraljevskom tronu, odjeven u purpur i ne vlada iz udobnosti kraljevske palače. Ne uživa u sjaju svoje moći. Nipošto nije ratnik osvajač ili vladar poput ovozemnih kraljeva.

Isus sebe jedan jedini put naziva kraljem i to čini na putu prema Golgoti i smrti na križu, stojeći kao optuženik pred Pilatom, optužen od velikih svećenika i svoga naroda, izdan, zavezanih ruku, s purpurnim plaštem na leđima i trnovom krunom na glavi. Slika potpune nemoći jednoga kralja, izranjenoga i poniženoga. Dok se naziva kraljem on izričito nadodaje da njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Njegovo kraljevstvo se ne gradi i ne brani mačevima i oružjem niti ugnjetavanjem i izrabljivanjem. Ono nije izgrađeno na moći i raskoši.
Njegovo kraljevstvo je drugačije vrste i u njemu vrijede druga mjerila. Njegovo kraljevstvo je kraljevstvo pravednosti i mira, milosrđa, služenja i ljubavi. Isusovo jedino oružje je ljubav.

Pogledajmo kako je to od početka bilo s Kristom Kraljem:

Kada su s istoka došli mudraci u Jeruzalem pitali su gdje je novorođeni kralj židovski. I što su našli? Dijete povijeno u jaslama.

Nakon čudesnog umnažanja kruhova i ribica htjeli su Isusa zakraljiti. Njega, čudotvorca, koji ima moć istjerivati demone, pretvariti vodu u vino, liječiti bolesne. Htjeli su ga pretvoriti u instrumenat moći koji će uništiti Rimljane koji su zaposjeli njihovu domovinu.

Na cvjetnu nedjelju Isus ulazi u Jeruzalem. Mase ga pozdravljaju kao „židovskoga kralja“, „Davidova sina“, kliču mu i pozdravljaju ga. Isus ne ulazi u Jeruzalem kao veličanstveni kralj na rasnom konju nego jašući na magaretu, životinji skromnih ljudi.

Na samom početku svoga javnoga djelovanja Isus odbija Sotonu koji ga hoće zavesti nudeći mu moć i slavu: „Odlazi, Sotono! Ta pisano je: Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!“

Isus ostaje dosljedan idealu služenja kada se za vrijeme posljednje večere saginje na koljena i pere svojim učenicima noge: „Ako dakle ja – Gospodin i Učitelj – vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge.
Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih.“

I na kraju, Pilat kao znak poruge dade na križ staviti natpis: „Isus Krist Kralj Židovski“.

Od početka do kraja Kralj. Ali drugačiji. Isus kaže: „Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas.“

Na svršetku smo još jedne crkvene godine. Tijekom ove godine slavili smo i promišljali otajstva naše vjere počevši od Božjega utjelovljenja, Kristove muke i uskrsnuća, njegovoga uzašašća u nebo i silazak Duha Svetoga.

Svaki dan smo molili i molimo: „Dođi kraljevstvo tvoje“. Danas, na svetkovinu Krista Kralja smo pozvani slušati Kristov glas, njegovo svjedočanstvo za istinu. On sam za sebe kaže da je on Put, Istina i Život. On nas poziva da ga slijedimo i da navještamo i izgrađujemo njegovo kraljevstvo istine, mira, pravednosti, milosrđa, služenja i ljubavi.

MOLITVA SV. FRANJE ASIŠKOG

Gospodine, učini me oruđem svoga mira:
Gdje je mržnja, da donosim ljubav.
Gdje je uvreda, da donosim praštanje.
Gdje je nesloga, da donosim jedinstvo.
Gdje je zabluda, da donosim istinu.
Gdje je sumnja, da donosim vjeru.
Gdje je očaj, da donosim nadu.
Gdje je tama, da donosim radost.

Gospodine, daj da se toliko ne brinem
da budem utješen, koliko da tješim;
da me razumiju, koliko da druge razumijem;
da budem ljubljen, koliko da ljubim.
Jer tko se daruje, prima;
tko se zaboravlja, sebe nalazi;
tko prašta, bit će mu oprošteno;
tko umire, rađa se za život vječni.
Amen.