Uz nedjeljna čitanja

Čitanje svetog Evanđelja po Luki – Lk 21,25-28.34-36

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

„Bit će znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama, a na zemlji bezizlazna tjeskoba narodâ zbog huke mora i valovlja. Izdisat će ljudi od straha i iščekivanja onoga što prijeti svijetu. Doista, sile će se nebeske poljuljati. Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi u oblaku s velikom moći i slavom. Kad se sve to stane zbivati, uspravite se i podignite glave jer se približuje vaše otkupljenje.

Pazite na se da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama te vas iznenada ne zatekne onaj dan jer će kao zamka nadoći na sve žitelje po svoj zemlji.

Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega.“  Riječ Gospodnja.

Dragi i poštovani vjernici!

Nedjeljom Krista Kralja završili smo staru, a s prvom nedjeljom došašća započeli novu crkvenu godinu. I u novoj crkvenoj godini ćemo slaviti i promišljati otajstva našega spasenja: Božje utjelovljenje u betlehemskom djetetu, Isusovu smrt i uskrsnuće, njegovo Uzašašće na nebo, silazak Duha Svetoga. U ovim svetim vremenima, a i izvan njih slavit ćemo spomendane i blagdane mnogih svetica i svetaca koji su nam primjer i zagovor.

Pred nama je vrijeme došašća. Četiri tjedna nam stoje na raspolaganju. Uzmimo ih kao dar da zastanemo, pobjegnemo od svakodnevne trke i usredotočimo se na ono bitno. Došašće nije Božić. Došašće je put prema Božiću. Na tom putu pratit će nas evanđelist Luka, koji će nas inače pratiti čitavu sljedeću liturgisjku godinu sa svojim tekstovima na nedjeljnim misama.

Isusov preteča Ivan Krstitelj će nas pozivati da pripravimo put Gospodinu i da mu poravnamo staze da može doći u naša srca. Po čitanjima proroka Jeremije, Baruha, Sefanije i Miheja ispunit ćemo se obećanom nadom, radošću i spasenjem. 

U vremenu došašća susrećemo 4. prosinca svetu Barbaru djevicu i mučenicu. S njezinim blagdanom povezani su božićni običaji sijanja pšenice koja proklija, zazeleni se i postaje Božićni ukras i simbol novoga života koji nastaje u novorođenome Isusu. U sredinu zelene pšenice stavlja se svijeća kao znak Isusa, Svjetla što zasja svim narodima. Ovdje u Njemačkoj je također običaj da se odreže grančica trešnje, stavi u vodu i u toplo. Na dan Božića ta grančica procvjeta kao znak novoga života.

Sveti Nikola kojega slavimo 6.prosinca je donositelj darova djeci i pokazatelj Božje ljubavi i skrbi za svakoga čovjeka. O tome svjedoče mnoge legende povezane s njegovim životom.

Svetu Luciju slavimo 13. prosinca kao onu koja naviješta Božićno svjetlo. Pred nama je i susret Marije sa svojom rođakinjom Elizabetom na kojoj Bog u njezinoj poodmakloj dobi čini čudo i daruje joj sina Ivana, Isusovoga preteču.

Vrijeme došašća nije samo priprema za slavlje Kristovoga rođenja kojega na Božić slavimo. Mi kršćani smo ljudi čiji pogled je usmjeren prema naprijed, prema budućnosti. Došašće je priprema za Kristov konačni dolazak u ovaj svijet. Ova priprema se teško može ostvariti u trci, zbrci i jurnjavi vremena došašća na kakvo smo navikli. Samo u miru i tišini vlastitoga doma s obitelji, u susretu zajednice na nedjeljnim misama, u solidarnosti s patnicima ovoga svijeta, u molitvi i dobrome štivu možemo iščekivati Krista koji je za nas Put, Istina i Život.

Na početku došašća vas želim potaknuti i ohrabriti da si uzmete vremena za čitanje bibklijskih tekstova ali i životopisa svetaca koji su zaista živi primjer vjere i nasljedovanja Isusa Krista.

Na prvu nedjelju došašća crkva nam pred oči stavlja odlomak iz Lukinoga evanđelja koje je posve trijezno. Nema ni pomisli na bajkovitost adventskoga vremena. Ono što smo čuli slično je stravičnom scenariju propasti svijeta. Riječi evanđelista Luke upućene su u prvome redu mladoj kršćanskoj zajednici koja je trpjela progone, mučenja, a ponekad i osjećaj Božje udaljenosti.

To je situacija koju su mnogi ljudi kroz povijest proživljavali a i danas proživljavaju: glad, rat, bolesti, epidemije i pandemije, prirodne katastrofe a s tim i osjećaj da je Bog daleko.

Luka želi i njih i nas danas utješiti i ohrabriti. Evanđelje je radosna vijest koja nam hoće dati sigurnost da nam je Bog uvijek blizu. On je Emanuel-Bog s nama. Zato hodimo uspravno i podignute glave prema vječnosti jer blizu je vrijeme našega spasenja.

Zajedno s crkvom molimo pjevajući:

PADAJ S NEBA

  1. Padaj s neba, roso sveta, padaj s rajske visine!

Vapijahu starog svijeta duše čiste pravedne.

Otvori se, zemljo mila, da iz plodnog tvoga krila

u taj sretan, blažen čas svemu svijetu nikne spas.

  1. Već se bliži vrijeme blago, već se bliži onaj čas

kad će izić Sunce drago, svanut svemu svijetu spas.

Svani, dane, i noć skrati, sini sunce, i povrati

Bogu čast na visini, svijetu mir na nizini.

  1. Svjetlo Božje, daru lijepi siđi s Božjeg krila dol’,

Um prosvijetli, volju krijepi, liječi duše tešku bol.

Jači u nas vjeru svetu, koju Isus donije svijetu,

Svaki da to djeluje, što u srcu vjeruje.