Čitanje svetog Evanđelja po Luki – Lk 3,1-6
Petnaeste godine vladanja cara Tiberija, dok je upravitelj Judeje bio Poncije Pilat, tetrarh Galileje Herod, a njegov brat Filip tetrarh Itureje i zemlje trahonitidske, i Lizanije tetrarh Abilene, za velikog svećenika Ane i Kajfe, dođe riječ Božja Ivanu, sinu Zaharijinu, u pustinji. On obiđe svu okolicu jordansku propovijedajući obraćeničko krštenje na otpuštenje grijeha kao što je pisano u Knjizi besjeda Izaije proroka:
„Glas viče u pustinji: ’Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne! Što je krivudavo, neka se izravna, a hrapavi putovi neka se izglade! I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje’.
Riječ Gospodnja.
Drage sestre, draga braćo,
već na samom početku svoga evanđelja Luka nam svjedoči da je sve što je u evanđelju napisao pomno ispitao da bi se čitatelj mogao osvjedočiti o pouzdanosti svega napisanoga. Tu svakako pripada i povijesni okvir onoga svijeta u kojemu su se sva događanja zbila. Luka stavlja događaje u kontekst vladavine cara Tiberija, upravitelja Judeje Poncija Pilata, tetrarha Heroda Antipe i velikih svećenika Ane i Kajfe.
Ivan dolazi u jednom, konkretnom povijesnom trenutku pripraviti put Gospodinu. Ovaj put nije blještava kravljevska aleja kako je u svojoj viziji opisuje prorok Baruh u prvome čitanju. Ivan poziva na obraćenje. Poziva ljude da priprave put Gospodinu i to ne bilokakav put nego put koji vodi u srce.
Mi u svojoj sigurnosti i udobnosti ponekad živimo poput kormilara broda koji se uljulja i zaspe ne primjećujući opasnosti kojima je njegov brod izložen. I tako skrenemo s pravoga puta na stranputice koje nas vode u krivome, neželjenome smjeru, koji vodi u propast. Zato je nužan glas koji će nas protresti i upozoriti da se vratimo na pravi put. Da napravimo obrat. Da se obratimo.
Ivanove riječi su pogađale ljude u samu srž srca. Iako on svojim slušateljima nije laskao i nije im se dodvoravao, ipak su njegove riječi pronalazile put do ljudskih srdaca onih koji su dolazili k njemu na rijeku Jordan, a on ih je krstio na obraćenje od grijeha. Ivan je u njima budio sva čuvstva i činio ih budnima da mogu vidjeti spasenje Božje.
Čovjek mora biti budan i pozoran da bi vidio spasenje Božje. Onako kako je to bio starac Šimun, koji je susrevši dijete Isusa u hramu, uskliknuo: „Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda: svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga.“ Starac Šimun je čitav život budno iščekivao Spasiteljev dolazak koji je bio ispunjenje njegove čežnje i njegovoga iščekivanja.
Vrijeme je došašća. Tko dolazi? Koga očekujemo? Jesmo li budni? Otvorenih očiju? Jesmo li puni iščekivanja Spasiteljevoga dolaska u naš život? Plamti li u nama čežnja za Božjim spasenjem? Pripremamo li put za njegov dolazak?
Graditi put nije jednostavno. Znamo koliko vremena i truda je potrebno za izgraditi jednu cestu. Autocestu pogotovo. Isto tako nije jednostavno graditi put prema srcu. Treba razgraditi tolika brda naših oholosti, ispuniti duboke ponore djelima ljubavi, mira i pomirenja, ispraviti naše krivudave misli, naše predrasude, izgladiti hrapava srca. Zasuti sve one rupe rana koje si uzajamno uzrokujemo našim ogovaranjima i osudama. Pripraviti put Gospodinu znači riječima i gestama se međusobno ohrabrivati, praštati i izmiriti se, biti solidarni jedni s drugima, strpljivo prihvaćati sebe i druge.
U središtu adventa stoji poruka: Bog dolazi. On dolazi u svakom trenutku povijesti pojedinca i zajednice. Dolazi nam u svakom slavlju svete mise. Bog dolazi u riječi koja se naviješta i u znakovima kruha i vina u kojima nam se dariva.
Kako u vrijeme cara Tiberija, upravitelja Judeje Poncija Pilata, velikih svećenika Ane i Kajfe tako i danas u vrijeme vladavine Olafa Scholza, upravitelja Bavarske Markusa Södera, poglavara katoličke crkve pape Franje, nadbiskupa nadbiskupije München-Freising Reinharda Marxa dolazi riječ Božja meni, tebi i svakome od nas:
„Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne! Što je krivudavo, neka se izravna, a hrapavi putovi neka se izglade! I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje.“