Uz nedjeljna čitanja

Čitanje svetog Evanđelja po Marku – Mk 1, 12-15
U ono vrijeme: Duh nagna Isusa u pustinju. I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu.
A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: „Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!“
Riječ Gospodnja.

Dragi i poštovani vjernici!
Evanđelist Marko ne opisuje tako detaljno Isusov četrdestodnevni boravak u pustinji kao što to čine Luka i Matej. Oni podrobno izvješćuju o Isusovom boravku u pustinji i o trostrukom sotonskom iskušenju kojemu je Isus bio izložen, trostrukim napastima kojima smo i mio danas izloženi: napasti konzumerizma, napasti slave i duhovne zloupotrebe i napasti slave i moći nad drugima. Markov izvještaj je kratak; „odmah nakon krštenja gdje se zaorio očev glas iz otvorenih nebesa koji mu je iskazao očinsku ljubav Duh je nagnao Isusa u pustinju gdje je proveo četrdeset dana. Đavao ga je iskušavao. Živio je sa zvijerima, a anđeli mu služahu“ .
Pustinja je mjesto gdje su jako teški uvjeti za život. Mjesto puno opasnosti. Tu caruju zmije, škorpioni i divlje zvijeri. Mjesto je to pustinjskih oluja i svakovrsnih nedaća. U pustinji su noći jako hladne s niskim, a dani vrući s visokim temperaturama. Oaza u pustinji je bila jedino mjesto u kojemu je bujao život.
Četrdeset godina je izabrani Božji narod hodio kroz pustinju – iz ropstva u slobodu. U pustinji je bio izložen razim iskušenjima. Nedostajalo je vode i hrane. Zmije otrovnice su ujedale ljude. Narod je gubio vjeru, klanjao se lažnim bogovima, ali se hodeći pustinjom i čistio. Pročišćavao je svoju vjeru i učvršćivao je svoj odnos s Jahvom, svojim Gospodinom. U pustinji je narod dobio Božje zapovjedi. Budu li se držali Božjih zapovjedi biti će sretni i Božji blagoslov će biti s njima.
Pustinja je u biblijskom smislu mjesto sabranosti, povučenosti i susreta s živim Bogom. Isus je u pustinji postio i molio prije početka svoga javnoga djelovanja. Mnogi redovnici pustinjaci su provodili čitav život u pustinji u postu i molitvi. I danas ćemo u pustinji pronaći ljude koji su pobjegli iz gradske vreve i trke u pustinju i tamo u miru i tišini traže smisao svoga života. Dobro je to mjesto za traženje životnoga smisla i za ulazak u vlastitu nutrinu. U pustinji čovjek ne može pobjeći od sebe. Ne može pobjeći u ovisnost o poslu u zabavu u konzumiranje materijalnih dobara i zadovoljavanje vlastitih strasti. Suočen s mirom i tišinom pustinje, suočen s opasnostima kojima je izložen, čovjek je prisiljen susresti se sa samim sobom i tražiti susret sa svojim Stvoriteljem. U pustinji se čovjek pročišćava i spoznaje ono najbitnije u životu.
Pred nama je vrijeme korizme. Vrijeme milosti i obraćenja. Dobro bi bilo u ovome milosnome vremenu povući se u pustinju vlastitoga života. Naći si svakodnevno vremena i miran kutak u koji se možemo povući i susresti se sa samim sobom. Ne bježati od svoga života, svoje životne zbilje u bilo kakve ovisnosti nego stati pred samoga sebe u svjetlu Božje ljubavi. Tko sam ja? Zašto sam na ovome svijetu? Koji je smisao moga života? Što želim napraviti od svoga života? Što će biti nakon hoda ovozemaljskom cestom?
Pođimo s Isusom u korizmu i odbacimo sve ono što nas usporava ili štoviše koči na našemu putu prema vječnosti. Odbacimo sve oholosti, častohleplja, zavisti, mržnju, ravnodušnost prema potrebitima. Neka na nama zaživi Božje obećanje dano Noi o kojemu smo čitali u prvome čitanju: „Evo, sklapam savez svoj s vama i s vašim potomstvom poslije vas i sa svim živim stvorovima što su s vama: s pticama, sa stokom, sa svim zvijerima, sa svime što je s vama izišlo iz korablje – sa svim živim stvorovima na zemlji“. (Postanak 9, 8-9)
Obdržavati ovaj savez kojega je Jahve sklopio ne samo sa čovjekom i njegovim potomstvom, nego sa svim životinjama i svim stvorenjima znači stvarati sklad za kojim čitavo čovječanstvo i sve što je stvoreno čezne. Čežnja za izgubljenim rajem.
Ova čežnja se ostvaruje upravo u Isusu. Evađelist Marko donoseći ovaj izvještaj koji nipošto nije povijesni, hoće naglasiti da se u Isusu ostvaruje Božje kraljevstvo. On nas vraća u stanje raja na zemlji u kojemu je vladao potpuni mir i sklad između čovjeka i životinja, štoviše između čovjeka i divljih zvijeri. Isus je novi Adam. Kao što je Adam s Evom živio u savršenom miru s divljim zvjerima tako i Isus u pustinji živi u tome skladu posluživan od anđela i iskušavan od sotone koji nad njim nema nikakvu moć.
Nakon četrdeset dana posta i molitve Isus odlazi u Galileju i navješta: „Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!“ (Mk 1,15). Poslušajmo njegov glas. Obratimo se i napravimo zaokret. Neka i u nama zaživi radost Božjega kraljevstva.