Čitanje svetog Evanđelja po Mateju – Mt 2, 1-12
Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s istoka pojaviše u Jeruzalemu raspitujući se: „Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti.“ Kada to doču kralj Herod, uznemiri se on i sav Jeruzalem s njime. Sazva sve glavare svećeničke i pismoznance narodne pa ih ispitivaše gdje se Krist ima roditi. Oni mu odgovoriše: „U Betlehemu judejskome jer ovako piše prorok:
’A ti, Betleheme, zemljo Judina!
Nipošto nisi najmanji među kneževstvima Judinim
jer iz tebe će izaći vladalac
koji će pāsti narod moj – Izraela!’“
Tada Herod potajno dozva mudrace i razazna od njih vrijeme kad se pojavila zvijezda. Zatim ih posla u Betlehem: „Pođite“, reče, „i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklonim.“
Oni saslušavši kralja, pođoše. I gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete. Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom. Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu. Upućeni zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otiđoše drugim putem u svoju zemlju.
Riječ Gospodnja.
Drage sestre i braćo,
Nakon pastira stigoše i mudraci do betlehemske štalice i djeteta u jaslicama, mudraci u čijim srcima je čežnja za Spasiteljem bila toliko jaka da su se uputili na dugačak i opasan put. Iz sigurnosti u kojoj su do tada živjeli krenuli su u neizvjesnost jer su osjećali da je ono što traže daleko više od onoga što su do tada poznavali i posjedovali i da im je Dijete u jaslicama važnije od svega onoga što im je do sada bilo važno.
Priča o mudracima je priča o svojevrsnoj „globalizaciji“. Bog se ne objavljuje samo židovskom narodu po pastirima koji dolaze i klanjaju se utjelovljenome Bogu. U likovima trojice mudraca prepoznajemo predstavnike drugih, tj. svih naroda koji se dolaze pokloniti novorođencu i prinjeti mu darove.
Božji spasiteljski plan nadilazi granice koje ljude sputavaju u njihovim razmišljanjima. Bog dolazi svim ljudima, svima narodima i religijama. Važno je da čovjek ne bude ravnodušan prema Bogu, nego da bude onaj koji Boga traži, otkriva i bude otvoren za njegovu ljubav. Božja čežnja je čovjek i sva njegova ljubav i pažnja su usmjereni prema čovjeku. Zbog toga Bog izlazi iz samoga sebe i postaje čovjekom. Vidljiv i opipljiv. Postaje čovjek da bi s čovjekom bio na istoj razini očiju i s njim komunicirao oči u oči.
Bog čini sve da ga čovjek može pronaći. Obasjava ga svojim svjetlom i daruje mu milosrđe. Na čovjeku je samo da dođe Gospodinu, pokloni mu se i prinese svoje darove. Poput pastira. Poput mudraca. Bog se bezuvjetno dariva čovjeku ali želi da čovjek bude otvoren za njega. On hoće nastaniti se u životu svakoga čovjeka, mijenjati ga i učiniti ga novim čovjekom. Ispunjenim, sretnim i spašenim.
U ovoj božićnoj priči je još nešto što ne smijemo zanemariti. Nakon susreta u štalici svi sudionici betlehemskih događanja ponovno idu svojim kućama i svojim svakodnevnim obavezama. Pastiri, mudraci – ali i Marija i Josip s djetetom. Nitko nije ostao u štalici. Svi su se vratili svojoj svakodnevnici. Ali ne isti kao prije susreta s djetetom nego kao novi ljudi, preobraženi. Ne idu istim putem natrag nego mijenjaju pravac i način života. Susret s Isusom mijenja čovjeka.
Možda nam je to poruka: Koliko god su nam važni blagdani i velika slavlja koja nas osnažuju u našoj vjeri i omogućuju rast i radost vjere, vjeru ipak živimo u našoj svakodnevnici. Naša vjera nije i ne smije biti samo od Božića do Uskrsa. Vjera se živi u svagdanu sa svim onim što nam svagdan donosi.
Vjera nas preobražava. Preobražavajući nas ona preobražava čitavi svijet.
Nedavno sam pročitao tekst koji ovako veli:
„Kada zamukne pjesma anđela,
kada nestane zvijezde s neba,
kada se kraljevi vrate svojim kućama,
i pastiri svojim stadima,
tada počinje ono bitno, počinje Božićno djelo:
tražiti izgubljene,
liječiti bolesne,
nahraniti gladne,
osloboditi potlačene,
i svim narodima donijeti mir,
… i zapjevati radosnu pjesmu u srcu…“
Poslije proslave Božića je vrijeme za življenje Božića. Življenje Božića znači, dar kojega smo primili u malome djetetu nositi svijetu u kojemu živimo. Nositi ga do najudaljenijih kutaka i pomoći da čitavi svijet bude obasjan svjetlom spasenja. Na nama je nastavimo Isusovo djelo: tražiti, liječiti, osloboditi, nahraniti i živjeti mir…i slijediti svoju zvijezdu.