Uz svetkovinu Uzašašća na nebo

Svršetak svetog Evanđelja po Marku – Mk 16, 15-20

U ono vrijeme: Isus se ukaza jedanaestorici i reče im: „Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se. A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime će moje izganjati zloduhe, novim će jezicima zboriti, zmije uzimati; i popiju li što smrtonosno, ne, neće im nauditi; na nemoćnike će ruke polagati, i bit će im dobro.“

I Gospodin Isus, pošto im to reče, bude uzet na nebo i sjede zdesna Bogu.

Oni pak odoše i propovijedahu posvuda, a Gospodin surađivaše i utvrđivaše riječ popratnim znakovima.

Riječ Gospodnja.

Dragi i poštovani vjernici!

Prije četrdeset dana smo slavili Kristovu pobjedu nad smrću. Nepravedno osuđeni i na križu ubijeni Isus je ustao od mrtvih. Pobijedio je smrt. Prošlih tjedana smo u nedjeljnim čitanjima slušali o njegovim susretima s učenicama i učenicima ali i pozivu da oni budu u njemu i on u njima. Kao trs i loze. Kao baštinici i djelitelji njegove ljubavi. U današnjem evanđelju se on oprašta od njih i odlazi svome ocu na nebo. Učenici su žalosni. Osjećaju se prepušteni samima sebi.

Današnja svetkovina kaže da Isusovo uzašašće na nebo ne znači da je on otišao daleko od od svojih učenika. Nebo nije zemljopisni pojam kojim se označava nešto što je gore, daleko iznad nas, nedohvatno. Isto tako ni nebeski tron gdje on sjedi zdesna ocu nije mjesto u određenom materijalnome prostoru nego slika njegove pobjede i slave. Slika njegovoga jedinstva s ocem. On i otac su jedno. Nebo je među nama.

Prije odlaska na nebo on šalje svoje učenike da nastave njegovo djelo: „„Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se. A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime će moje izganjati zloduhe, novim će jezicima zboriti, zmije uzimati; i popiju li što smrtonosno, ne, neće im nauditi; na nemoćnike će ruke polagati, i bit će im dobro.“

Isus šalje svoje učenice i učenike, svakoga od nas koji smo kršteni u njegovo ime da navještamo radosnu vijest svim narodima i svim stvorenjima. Zahtjevno je to poslanje ali i veličanstveno. Propovijedati, liječiti, izgoniti zloduhe, polagati ruke na nemoćne i bolesne…biti dobar svakom stvorenju.

Možda vam je poznata priča o pobožnome pravedniku:

U jednome mjestu je živio pobožan i pravedan čovjek koji je provodio vrijeme u molitvi i čineći dobra djela. Za njega se govorilo da svakoga jutra uzlazi na nebo. Jedan ignorant se izrugivao tim pričama te je jednom i sam rano ujutro ustao i uputio se do kuće toga čovjka kako bi ga uhvatio u laži i kako bi ga pred cijelim mjestom ismijao. Stojeći sakriven nedaleko od kuće vidio je kako on u samu zoru izlazi iz kuće odjeven kao sluga odlazi u šumu. Pratio ga je i promatrao kako sa sjekirom sječe grane na cjepanice, veže ih, stavlja na svoja leđa i unosi u kuću jednoga siromaha koji je bolestan ležao u krevetu. Kroz prozor je promatrao kako se taj pobožni pravednik saginje i pali vatru na kaminu da bi na njemu spremio jelo za bolesnika. Kada se ignorant, dirnut viđenim, vratio u selo pitali su ga dali je istina da taj pobožni čovjek uzlazi na nebo. On je odgovorio: „Još i više!“ I postao je poput toga pobožnoga pravednika pobožan, pravedan i spreman pomagati bližnjemu u nevolju.

To je naše poslanje. Da ljudi prepoznaju po našim djelima onoga tko nas šalje.

Na zidu u mome stanu, u dnevnome boravku visi križ kojega sam prije skoro trideset godina dobio na dar. Križ koji Isusa prikazuje bez ruku i nogu. Ovaj križ poručuje:

Isus nema drugih ruku
ima samo naše ruke da i danas izvede svoje djelo.

Isus nema drugih nogu
ima samo naše noge da povede ljude svojim stazama.

Isus nema drugih usana
ima samo naše usne da današnjim ljudima prozbori o sebi.

Isus nema drugih pomagala
ima samo našu pomoć da k sebi dovede ljude.

mi smo jedina biblija koju narodi još čitaju
mi smo Božja poruka ispisana riječima i djelima.

ali … ako tekst ispadne krivotvorina?
ako naše ruke zaokupe drugi poslovi?
ako naše noge
krenu stranputicom?
ako naše usne izriču mračne i nepovjerljive riječi?

ako… zar mu možemo služiti…
ako ga ne slijedimo?
(Izvor nepoznat)