Župnikova poruka

Dragi i poštovani vjernici!

Današnja svetkovina Pedestenice, svetkovine silaska Duha Svetoga na učenike koji su bili okupljeni u dvorani posljednje večere u zajedništvu s Marijom i drugim ženama je rođendan, početak i rast crkve. Silazak Duha Svetoga nad apostole je opisan u prvome čitanju i u evanđelju današnje svetkovine a u drugome čitanju njegovo djelovanje u crkvi. U Djelima apostolskim govor je o „šumu s neba“ i „silnome vjetru koji ispuni svu kuću“ i „ognjenim jezicima“ koji siđoše i razdijeliše se na svakoga od nazočnih u dvorani posljednje večere. Duh Sveti ih ispuni i oni počeše govoriti raznim jezicima ali tako da ih je svatko razumio. U evanđelju, naprotiv, nema govora ni o silnome vjetru niti o ognjenim jezicima. U dvorani posljednje večere je ozračje straha i tišine.  Unatoč zatvorenim vratima  Isus ulazi u dvoranu staje u sredinu i pozdravlja nazočne riječima: „Mir vama!“ Isus im ne predbacuje njihov kukavčiluk, ne kritizira njihovu nevjeru, ne ljuti se zbog njihovoga nepovjerenja u ono što im je govorio nego im želi i nudi mir. I da nebi prečuli važnost i značenje toga pozdrava on ponavlja još jednom: Mir vama! Pored mira Isus im daje još jedan dar: Primite Duha Svetoga! Duha životnosti i punine koji sve čini novim i dobrim, koji ispravlja ono što je krivo, zacjeluje ranjeno, obnavlja polomljeno, oživljuje umrlo, daruje sklad –  Duha koji može promijeniti čitavi svijet. „Primite“ veli Isus i darova im svoga Duha, ne nasilno nego nježno i s puno osjećaja. Isus dahne u njih…samo jedan dašak! Može li nešto biti nježnije ali i srdačnije i toplije nego što je to dašak? Upravo  tako Duh Sveti dolazi – u skrovitost nazaretske kućice,  u betlehemsku štalicu, u dvoranu posljednje večere, u svakodnevnicu našega života. On ne dolazi nasilno ni spektakularno, nego ohrabrujući , s nježnošću i neizmjernom ljubavlju. Dolazi tako da ga čovjek može primiti.  I onda, tako veli evanđelje, Isus šalje svoje apostole da idu  i da budu svjedoci Božje ljubavi i da njihovo svjedočanstvo promjeni, štoviše stvara novi svijet. Nakon susreta s Uskrslim i primanjem njegova Duha u dvorani nestaje straha i tjeskobe a na njihova mjesta dolaze radost i nada. Dolazi Novo! To Novo je bitna značajka Duhova. Duh sveti stvara Novo. Ne polira niti uljepšava ono staro da bi to staro postalo ljepše nego što je bilo prije, nego stvara novo.  

„Pošalji Duha svojega, Gospodine i obnovi lice zemlje“ (Ps 104) pjevamo i molimo sa psalmistom. Ovaj duhovski momenat provlači se kroz čitavu povijest našega spasenja. Duh Sveti je od samoga početka spasenja na djelu. Bog stvara svijet iz ničega, čitamo na početku staroga zavjeta. Kada čovjek svojim grijehom gubi raj Bog nam po Duhu Svetome u Isusu daruje novo stvorenje a to znači: Iz smrti se po Duhu Svetome rađa život, žalost se pretvara u radost,mržnja u ljubav, uvreda u praštanje, očaj u nadu, tama u svjetlo, nesloga u jedinstvo . Kada slavimo  euharistiju onda se po Duhu Svetome kruh pretvara u tijelo a vino u krv Kristovu. Po Duhu Svetome mi grešnici možemo postati novi ljudi, posvećeni i sveti. Tamo gdje Duh Sveti dođe ništa ne ostaje isto kako je bilo prije. Zbog toga Djela apostolska upotrbljvaju tako snažne slike kada je govor o događaju Duhova. Govor je„šumu s neba“ i „silnome vjetru koji ispuni svu kuću“ i „ognjenim jezicima“ koji siđoše i razdijeliše se na svakoga od nazočnih u dvorani posljednje večere. Poslije olujnog vjetra i vatre ništa ne može biti isto kao prije. Zato i molimo: „Dođi Duše Presveti…nečiste nas umivaj, suha srca zalivaj, vidaj rane ranjenim. Mekšaj ćudi kamene, zagrij grudi ledene, ne daj nama putem zlim“. Dali mi uistinu i želimo ono što pjevajući molimo? Želimo li postati  novi ljudi s novim, Kristovim  mislima i pogledima, s mnogo više ljubavlju ispunjenim, srcima? Želimo li se uistinu Duhom Svetim očistiti? Dopustiti da nam on svojim nježnim dahom otopli okamenjeno srce?  Želimo li Isusu pokazati naše rane? Želimo li postati nova crkva u kojoj neće biti moraliziranja ni osuđivanja nego ljubav i razumjevanje?

Po silasku Duha Svetaga svatko je mogao razumjeti riječi učenika: „Gle! Nisu li svi ovi što govore Galilejci? Pa kako to da ih svatko od nas čuje na svojem materinskom jeziku? Parti, Međani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridošlice Rimljani, Židovi i sljedbenici, Krećani i Arapi – svi ih mi čujemo gdje našim jezicima razglašuju veličanstvena djela Božja.“ Kada je čovjek ispunjen Duhom Svetim onda ga svatko može razumjeti jer on govori Duhom ljubavi i razumijevanja. On se ne izdiže iznad drugih nego je na istoj razini očiju kao i njegov sugovornik. Često ljudi govore, mnogo govore, govore istim jezikom ali ih se ne razumije jer je njihov način razmišljanja, govorenja i djelovanja nerazumljiv, nije u Duhu Isusa Krista. Nije u Duhu njegove ljubavi. Taj nesklad susrećemo u obiteljima ali i našim crkvenim zajednicama. Sklad i zajedništvo su prepoznatljivi znakovi Duha Svetoga.

Sveti Pavao u drugome čitanju veli da po Duhu primamo različite darove i da po njemu različito djelujemo. Različitim darovima obdarene Isus i nas šalje da stvaramo novi svijet: „Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.“ Otpuštajte grijehe, praštajte jedni drugima! Budite milosrdni jedni prema drugima! Mjenjajte sebe. Mjenjate svijet. I ako ne možete promijeniti veliki  svijet zacijelo možete, mijenjajući sebe, mijenjati život u svojoj obitelji, u svojoj zajednici i tako doprinjeti da se mijenja lice zemlje. Neka vas ražari duhovski oganj i neka vas ohrabri:  Najveća putovanja započinju prvim pa i malim korakom.

I dok budemo na svetoj misi ili kod kuće pjevali „O dođi, Stvorče, Duše Svet“ nemojmo u prvome redu moliti  da on dođe u Vatikan, München, Pariz ili Vašington, nego prije i iznad svega, nama, u naša srca.


O dođi, Stvorče, Duše Svet, pohodi duše vjernika,
poteci višnjom milosti u grudi štono stvori ih.

Ti nazivaš se Tješitelj, blagodat Boga svevišnjeg,
studenac živi, ljubav, plam i pomazanje duhovno.

Darova sedam razdaješ, ti, prste desne Očeve,
od vječnog Oca obećan, ti puniš usta besjedom.

Zapali svjetlo u srcu, zadahni dušu ljubavlju,
u nemoćima tjelesnim potkrepljuj nas bez prestanka.

Dušmana od nas otjeraj i postojani mir nam daj,
ispred nas idi vodi nas, da svakog zla se klonimo.

Daj Oca da upoznamo i Krista sina njegova.
i u te Duha njihova da vjerujemo sveudilj.

Sva slava Ocu vječnomu i uskrslomu Sinu mu,
sa tješiteljem Presvetim nek bude sad i uvijeke. Amen.

Dragi i poštovani vjernici!

Svima vam čestitam Pedesetnicu, svetkovinu Duha Svetoga. Neka vas Duh Sveti oduševi za radosnu vijet Isusa Krista. Živite je i navještajte drugima. Česatit vam rođendan crkve!

Vaš župnik fra Frano