Čitanje svetog Evanđelja po Mateju (Mt 10, 37-42)

U ono vrijeme: Reče Isus svojim apostolima: „Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan. Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan. Tko nađe život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga.

Tko vas prima, mene prima; a tko prima mene, prima onoga koji je mene poslao. Tko prima proroka jer je prorok, primit će plaću proročku; tko prima pravednika jer je pravednik, primit će plaću pravedničku. Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo čašom hladne vode zato što je moj učenik, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća.“

Riječ Gospodnja.

Dragi i poštovani vjernici!

Evanđeoski tekst kojega nam liturgija današnje nedjelje stavlja pred oči može čitatelje zbuniti, što više i prestaršiti. To što Isus traži od onih koji ga žele slijediti je ipak previše. „Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan“. Nije li taj zahtjev pomalo prepotentan? Tko li to smije od nas zahtijevati da ga ljubimo više nego roditelje? Što je  sa četvrtom Božjom zapovijedi koja glasi: Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji! Zar Isus hoće ukinuti tu zapovjed?

Ključ za razumjevanje ovoga teksta je u riječima „više nego“. Isus ne namjerava obezvrijediti ljubav prema roditeljima. Ali onaj tko ga hoće slijediti mora postaviti prioritete. Četvrta zapovjed nije prva. Bogu pripada prvo mjesto.Već kao dvanaestogodišnjak Isus odgovara svojim roditeljima koji su ga nakon tri dana traženja našli u hramu: „Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onom što je Oca mojega?“ (Lk 2,49) Na drugome mjestu kada su Isusu javili da ga traže njegova majka i braća veli: „Tko je majka moja, tko li braća moja? Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka.“ (Mt 12,50)

Isus je jako zahtjevan. Mnogi su mu već tada a mnogi mu i danas okreću leđa. Neki su ni vrući ni hladni. Neki bi ga slijedili ali bi radije sjedili na dvije stolice. Mnogi naprotiv su ostali i ostaju kao njegovi vjerni i autentični učenici. Mnogi su otvoreni za njegov poziv i ima ih i danas mnogo koji ga slijede srcem i dušom. Bog mora biti u središtu čovjekovog života. Bogu više nego ikome drugome pripada čast i slava. Odnos prema njemu je najvažniji. Povezanost s njim ima prednost pred svim našim vezama. Zato moramo izići iz uskih okvira svoje obitelji, iz svoje sebične okrenutosti samome sebi, moramo podignuti pogled iznad obitelji, rodbine, rodnog mjesta, nacije i rase i da se u ljubavi darujemo Isusu a time i svima. Ljubav se dariva. Ljubav se žrtvuje. To isto je Isus činio. Ljubio je svoje. Ne polovično. Ne mlako nego svim žarom svoga srca tako da je taj ljubav doživjela vrhunac na križu i u smrti za svoje ljubljenike.

Možda će nam ovaj Isusv zahtjev da ljubimo njega više nego roditelje, braću i sestre i rodbinu i naciju biti razumljiviji kada bacimo pogled u međuljudske odnose. Mnoge bračne krize nastaju jer se kod parova nije dogodio „rastanak“ od roditeljske kuće. „Stoga će čovjek ostaviti oca i majku, da prione uza svoju ženu, i bit će njih dvoje jedno tijelo“ (Mk 10,7) Biti jedno tijelo je pridržano samo mužu i ženi a ne roditeljima i djeci. Prejaki odnos između majke i kćeri ili između majke i sina može biti uzrokom da se ne može razviti zdravi ljubavni odnos između muža i žene. Tko hoće sklapati brak nužno mora presjeći „pupčanu“ vezu s roditeljima da bi taj brak bio moguć. Potrebno je raskinuti staro da bi moglo nastati novo. Ako se stavi Boga na prvo mjesto onda će svi drugi odnosi dobiti jednu novu i bolju kvalitetu. Tada će se još više ljubiti i poštivati roditelje i braću i sestre ali u svjetlu Božje ljubavi. Radi se o tome da je nužno izgraditi jedan duboki unutarnji odnos prema Isusu. Taj odnos ne smije biti opterećen drugim odnosima nego mora biti potpuno slobodan i otvoren za Isusa i njegovo djelo. Pogotovo je to važno kada shvatimo da se u ovome odnosu ne radi o čovjeku nego o Bogu i našemu odnosu prema njemu. Tko se upušta u odnos s Isusom upušta se u odnos s njegovim i našim ocem na nebesima. Treba tražiti najprije kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će nam se ostalo dodati (Mt 6, 32).