Župnikova poruka

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: „Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakrije, sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu. Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad trgovac traga za lijepim biserjem: pronađe jedan dragocjeni biser, ode, rasproda sve što ima i kupi ga. Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad mreža bačena u more zahvati svakovrsne ribe. Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i skupe dobre u posude, a loše izbace. Tako će biti na svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. Jeste li sve ovo razumjeli?“ Odgovore mu: „Jesmo.“ A on će im: „Stoga svaki pismoznanac upućen u kraljevstvo nebesko sličan je čovjeku domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro.“ Kad Isus završi sve ove prispodobe, ode odande. Riječ Gospodnja.

Dragi i poštovani vjernici!

I ove nedjelje nam liturgijska čitanja donose Isusov govor u kojemu on slikovito govori o kraljevstvu Božjem.  Isusove prispodobe nisu namjenjene samo slušateljstvu njegova doba nego ljudima svih vremena.  Ovim prispodobama Isus i nas stavlja pred pitanje; koje su to vrijednosti koje mi tražimo, za koje se trudimo i prema kojima usmjeravamo svoj život. Što stavljamo u središte našega života? Što nam je najvažnije? Kako se odnosimo prema blagu koje je već u našemu životu, koje nam je darovano? Bez naše zasluge. Sveti Pavao u današnjem čitanju veli da imamo  blago u glinenim  posudama. To blago je sam Isus Krist. Najveća mudrost koju možemo imati, a za nju možemo poput Salomona moliti, jest slijediti Isusa Krista. Sveti Franjo Asiški, iako bogat, našavši dragocjeni biser – Isusa Krista, ostavlja sve i slijedi ga u potpunom siromaštvu i jednostavnosti služeći mu u siromasima i bolesnima ovoga svijeta. Ostavivši svoj dotadašnji način života Franjo nije ni bio tužan nego je postao pjevajući glasnik velikoga Kralja. Sveta Majka  Terezija iz Kalkute, našavši blago – Isusa Krista,  ostavlja svoje učiteljsko mjesto i sigurnost situiranoga života i slijedi Krista prepoznavajući njegov lik u patnicima kalkutskih ulica. Ni ona nije bila nesretna zbog toga što je prodala tj. ostavila materijalnu sigurnost i radosno priglila Krista i kalkutske siromahe. Mladi časnik Charles de Foucauld se odriče blistave karijere koja je stajala pred njim i ostaje u pustinji predan u molitvi. Ovo je samo nekoliko od  bezbroj drugih primjera gdje su ljudi tražili  blago, tražili smisao svoga života, tražili ono što će ih ispuniti istinskom i trajnom srećom.  Kraljevstvo Božje je tu,  veli Isus. U nama. Trebamo biti mudri i otvorenih očiju i otvorenih ušiju i prepoznati ga. Isus i naš odnos prema njemu bi za nas kršćane trebao biti najdragocjeniji biser i najvrjednije blago. Zašto to kod nas kršćana nije tako možda će nam pomoći objasniti jedna priča koja  se zove: „Neka nemaju vremena“. Priča govori kako je Sotona sazvao svjetsku skupštinu palih anđela i rekao im slijedeće:

„Ne možemo zabraniti kršćanima odlaziti u crkvu. Ne možemo im uzeti Bibliju i zabraniti da upoznaju istinu. Ne možemo ih odvojiti od biblijskih vrijednosti, kojima su generacije kršćana odane, zato moramo učiniti nešto drugo. Moramo ih zaustaviti u izgradnji osobnog i trajnog odnosa s Isusom Kristom. Kada imaju iskren i pouzdan odnos s Kristom, onda je naša moć slomljena. Zato, pustimo ih da odlaze u crkvu, ne uzimajmo im njihov konzervativni stil života, ali se usmjerimo na njihovo vrijeme, da nemaju vremena za blizak i iskren odnos s Isusom Kristom. Svoj cilj ćemo najbolje ostvariti tako što ćemo im praviti prepreke u njihovim težnjama za iskrenim odnosom sa svojim Spasiteljem u samoći. Moramo po čitav dan biti u njihovoj blizini kako bi im onemogućili ostvarenje tog i takvog odnosa.“ „Kako ćemo to učiniti?“ pitali su demoni. „Zabavite ih životnim sitnicama, koristeći različite efektne trikove, kako bi okupirali njihove misli“ – odgovorio je Sotona. “Učinite im primamljivim trošenje, trošenje, trošenje, a zatim pozajmljivanje, pozajmljivanje, pozajmljivanje. Preplavite njihove poštanske sandučiće reklamnim materijalima, letcima, narudžbenicama i ponudama različitih besplatnih materijala, nudite im razne usluge i lažne nade. Neka je u njihovom životu novac uvijek na prvom mjestu. Uvjerite žene kako je bolje ne imati djece, kako bi imale vremena za puno radno vrijeme i izgrađivanje svoje karijere, koja je važnija od obitelji. Neka muževi rade šest, bolje sedam dana u tjednu, deset, a možda i dvanaest sati, kako bi mogli zadovoljiti svoj životni stil. Zabranite roditeljima provoditi vrijeme s djecom. Tako će se njihove obitelji početi raspadati. Dom neće više biti oaza usred stresa od svakodnevnih briga. Razdražujte njihova osjetila, kako ne bi mogli čuti tihi Božji glas i razmišljati o Božjoj Riječi. Navikavajte ih na stalno uključen radio, slušanje glazbe kad god su u automobilu. Uvjerite ljude kako treba imati stalno uključen televizor, video ili računalo. Neka u svim trgovinama i restoranima svira glasna glazba. To će zaglušiti njihove misli pa neće biti sposobni saslušati jedan drugoga i razbit će njihovo međusobno i njihovo jedinstvo s Isusom. Ne zaboravite njihove noćne ormariće popuniti novinama i časopisima. Bombardirajte njihove misli novostima 24 sata dnevno. Pobrinite se za njihove vikende. Neka se s posla vraćaju umorni, bezvoljni i nespremni za dane i tjedne koje dolaze. Nemojte im dopustiti otići u prirodu na odmor, kako bi se divili prirodnim ljepotama i Tvorcu te prirode. Dajte im kruha i igara. Pripremite im hranu za oči. Neka im filmovi budu glavna zanimacija, razdražujte njihova osjetila. I kada budu na odmoru ne dajte im mira. Pošaljite ih na egzotična mjesta, zabavne parkove… samo neka se zabavljaju… Kada se sastanu, servirajte im malo spletki i svjetskih tračeva, zasvirajte im malo na osjećaje i živce a iznad svega nemojte im dopustiti da svoju snagu crpe iz Božje Riječi. Neka se raziđu s opterećenom savješću i razdraženih osjećaja. … Prepunite njihove živote velikim mnoštvom dobrih razloga protiv trošenja vremena na molitvu i prilike da se proučava Božja Riječ. Uskoro će se truditi vlastitom snagom, žrtvovat će i svoje obitelji i zdravlje zbog lažnih razloga.“ Pali anđeli otišli su ispunjavati svoje zadatke – djelovati da kršćani trče s jednog mjesta na drugo, s jedne akcije u drugu, s jednog sastanka na drugi, tamo i ovamo.

Prepoznajemo li se pomalo u ovoj priči? Nije li i naš život pun trke i zbrke, zabave  i igre, rastresenosti i razdražljivosti. Nije li vrijeme da zastanemo i  tražimo blago, tražimo dragocijeni biser? To blago je u nama. Ne smijemo prestati tražiti ga. Isplati se. Čuli smo  u prispodobi: zemljoradnik sav radostan ode nakon što je pronašao blago i prodao ono što mu je do tada bilo važno. I trgovac, nakon što je prodao ono što mu je do tada bilo najvažnije i kupio dragocjeni biser ne psuje i ne prigovara nego je sav radostan. Doživio je iznenađenje svoga života. Molimo Gospodina da i mi kršćani budemo oni na kojima će biti vidljivo da smo pronašli blago, dragocijeni biser, Isusa Krista i da ga radosno slijedimo.