U Nazaretu, beznačajnom mjestu na rubu moćnoga rimskoga carstva događa se susret jedne mlade djevojke i anđela Gabrijela, Božjeg poslanika. Ovaj susret će mladoj djevojci pomrsiti sve životne planove i iz temelja promijeniti njezin život.

Anđeo Gospodnji donosi Mariji poruku i očekuje od nje odgovor. Sve se događa u šestome mjesecu trudnoće Marijine rodice Elizabete, majke Ivana Krstitelja. Anđeo je pozdravlja sasvim uobičajenim pozdravom: „Zdravo!“ i naziva je „milosti puna“. Izraz „milosti puna“ otkriva Božji jedinstveni odabir one koja će svojim pristankom postati Božjom suradnicom u spasenju svijeta. Sama riječ „milost“ govori više o onome tko tu milost dariva nego o onome tko je prima. Spasiteljska inicijativa uvijek polazi od Boga. Marija je savršeno otvorena toj stvoriteljskoj, spasiteljskoj inicijativi i ona je ta na kojoj se ta inicijativa ostvaruje. Ona će roditi sina i ime će mu biti Isus što znači Spasitelj. Ovdje je na djelu moćna Božja Riječ. Riječ po kojoj je sve stvoreno i koja svim stvorenjima i svakome događanju daje smisao. Riječ koja je život i koja daruje život. 

Po Mariji će na svijet doći onaj koji je „velik i sin Svevišnjega“. U njemu će se ostvariti obećanje dano Davidu da će njegovo kraljevstvo mira biti vječno i da će nadvladati samu smrt. Ta za Boga ništa nije nemoguće. Da je to tako svjedoče Abraham i Sara kojima je sin bio obećan iako su bili u staračkoj životnoj dobi. To svjedoče Zaharija i  Elizabeta koji su bili u poodmakloj životnoj dobi.  Bogu ništa nije nemoguće.

Nakon početne uplašenosti i pitanja što anđeov pozdrav znači i kako će se ostvariti Božji plan jer ona „muža ne poznaje“, Marija se zadivljeno i radosno otvara Božjim planovima. Marija polazi u jednu nepoznatu budućnost ispunjena vjerom u Božju ljubav. S riječima „Neka mi bude po tvojoj riječi!“ Marija se odlučno stavlja u službu Bogu i ljudima.

Bog se i nama svakodnevno objavljuje. Ne u spektaklu i čudesima,  nego tamo gdje ga najmanje očekujemo. Ne trebamo uzeti na se putovanja u različita mjesta da bi ga sreli. On nam se objavljuje u skrovitosti doma, u svakodnevnici. Ako pažljivo živimo i osluškujemo onda ćemo i mi čuti Božju Riječ: „Zdravo, milosti puna, zdravo milosti pun, Gospodin je s tobom, ti si blagoslovljen“. I nama je povjereno da budemo suradnici Božji na izgradnji i spasenju svijeta. Mi trebamo Boga i Bog treba nas. Od njega dolazi svaka dobra inicijativa koja se može ostvariti ako s njime surađujemo.  Bog treba naš pristanak. Zato recimo kao Marija: „Neka mi  bude po tvojoj riječi“ i po nama, po našemu djelovanju će se događati čuda. Zasjat će pravda i obilje mira, kako navijesti prorok Izaija. Bog nas neprestano poziva da radimo na izgradnji njegovoga mozaika ljubavi u ovome svijetu. Poziva nas da igramo Njegovu igru. Mudar čovjek izabire Boga za učitelja i ljubav kao put. Sve ostalo su stranputice.

Ako smatramo da smo nedostojni Božjega poziva i suradnje s njim jer smo grešni, slabi, ograničeni i egoistični, sjetimo se anđelovih riječi: „Bogu ništa nije nemoguće“ i uzdajmo se više u snagu njegove ljubavi nego u nas same.

I ne trebamo se bojati! Bog i nama kaže: „Ne boj se! Našao si milost u Gospodina!“ Odgovorimo mu s Marijom: „Evo, ja sam Gospodnja službenica; neka mi bude po tvojoj riječi!“

Iskoristimo ove zadnje dane došašća za Kristov dolazak. Ne dozvolimo da užurbanost, rastresenost i strah od trenutne situacije izazvane korona virusom uzburka  valove na moru naših života. Kada je more valovito i uzburkano ne može se vidjeti njegova dubina. Tek tiho more omogućuje pogled u dubinu i zrcali nedokučivu visinu neba. Zato budimo sabrani, budni i osluškujmo.