Župnikova poruka

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu (Iv 10, 1-109

U ono vrijeme: Reče Isus: „Zaista, zaista, kažem vam: tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik. A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca. Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi. A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas. Za tuđincem, dakako, ne idu, već bježe od njega jer tuđinčeva glasa ne poznaju.“ Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumješe što im htjede time kazati.

Stoga im Isus ponovno reče: „Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama. Svi koji dođoše prije mene, kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše. Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.“

Riječ Gospodnja.

Dragi i poštovani vjernici!

Danas je uistinu rijetkost susresti po našim selima pastire sa stadima ovaca.  Kada sam ja bio dijete u mome selu je bilo jedno, posljednje, stado koje je čuvala susjeda baba Pava koju su svi zvali Njava. Njava – to je bila, naime, najveća psovka koju je ona, ta dobra i pobožna žena ikada izgovorila. Mi djeca smo bili zadivljeni  kako ovce slušaju svjoju pastiricu i idu za njom. Kadkada smo je pokušavali svojim glasovima opnašati da bi vidjeli hoće li ovce i za nama krenuti, ali uzalud. Ovce su poznavale glas svoje dobre pastirice i samo nju su slijedile. Isto je bilo na kraju dana kada su se ovce vraćale u tor. Baba Njava je išla ispred a ovce za njom. Ako je jedna jedina ovca nedostajala, baba Njava je to odmah primjetila. Nije morala brojati. Odmah je znala i koja ovca nedostaje. Kada bi se janjci i ovce prodavali ona to od tuge nije mogla gledati. Toliko je voljela svoje stado i svaku ovčicu iz svoga stada.

Ove slike iz djetinjstva mi prolaze glavom kad god čitam današnje evanđelje u kojemu se Isus predstavlja kao dobri pastir. On je dobri Pastir a mi smo njegove ovce. Dok se, oni koji nisu pastiri brinu samo za ovčije meso i vunu, dobri pastir se brine za čitavu ovcu i za njezino dobro. To su izraelci kroz svoju povjest mnogo puta doživljavali. Kada su slijedili Gospodina i slušali njegove upute za dobar život tada su osjećali pravu blagodat života. I najljepše životno iskustvo im je bilo kada su se s punim povjerenjem predali u Božje ruke. Plod takvog povjerenja je najljepše izražen u psalu 23:

Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi i krijepi dušu moju.
Stazama pravim on me upravlja radi imena svojega.
Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer ti si sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni.
Trpezu preda mnom prostireš na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš, čaša se moja prelijeva.
Dobrota i milost pratit će mene sve dane života moga.
U Gospodnjem ću domu prebivati kroz dane mnoge.

Dobri pastir vodi stado na dobre ispaše, pazi da se koja ne izgubi. Ako li se koja izgubi on je traži i kada je nađe nosi je na svojim ramenima. Pastir svojim štapom i palicom štiti svoje ovce od divljih zvjeri. On ih njeguje. Živeći od skrbi svoga pastira ovce imaju osjećaj da ih prate dobrota i mislost i žele bez prestanka biti u njegovoj blizini. Zar nisu prekrasne slike Isusa, dobroga pastira koji, štoviše, daje život za ovce svoje!

Isus nadalje veli da je on „vrata“ ovcama. To znači da je on jedini i ispravni put i da prolazeći kroz ta „vrata“ idemo u siguran život. Sve drugo je varka kojom nam se nudi prividna sreća, prividni životni uspjeh. Sve drugo su oni koji ne vide cjelovitu ovcu nego gledaju kako će od nje izvući što više mesa i vune. Sve drugo su oni koji ne vide cjelovitoga čovjeka sa svim njegovim duhovnim, duševnim i tjelesnim potrebama i žele ga raznim ponudama učiniti ovisnim o svemu onome što mu žele prodati.

Isus poznaje svoje ovce imenom. I mene i tebe. Svakog od nas  iz njegova stada. To znači da smo neizmjerno vrijedni u njegovim očima i u njegovome srcu. Da smo njegovi ljubljenici. Ne trebamo se bojati s punim povjerenjem staviti svoj život u njegove ruke i pustiti da nas on vodi. Jedino nam on može dati život, puninu života. 

Ova nedjelja se u crkvi zove i nedjeljom Dobroga Pastira. Pritom se misli  na sve one kojima je Isus povjerio da budu pastiri, da nastave njegovo djelo. To su najprije biskupi i svećenici. Oni nisu savršeni kao njihov učitelj i zato je današnja nedjelja poziv da se na poseban način moli za njih da budu pravi i istinski pastiri koji će svoj život  i svoje misli podložiti onomu koji ih postavi u svoju službu, na dobrobit povjernoga im stada. Da svome stadu donesu mir, sigurnost i spasenje.

Ujedno nas ova nedjelja poziva da molimo za nova duhovna zvanja. Isus i danas zove mladiće i djevojke da krenu za njim, da ga slijede. Molimo Gospodina da im pomognu da se odvažno odazovu pozivu. Stvarajmo pozitivno raspoloženje među mladim ljudima za taj poziv i ohrabrimo one za koje mislimo da razmišljaju o svećeničkome ili redovničkome pozivu. Papa emeritus, Benedikt VI reče: „Onaj tko se predaje Gospodinu ne gubi ništa a dobija sve.

Od srca vaš

fra Frano